Kako vlada vlada

Deset godina vladavine Andreja Plenkovića: Donošenje odluka iza zatvorenih vrata

U desetoj godini mandata predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, Gong je danas predstavio set preporuka za otvorenost i transparentnost rada Vlade, koju su zatim raspravile predstavnice institucija, novinarke i predstavnice civilnog društva.

 

“Građani i dalje nemaju uvid u procese donošenja odluka, ključni dokumenti često nisu dostupni, ne postoje redovite konferencije za javnost, a stvarno uključivanje građana i struke u formiranje javnih politika drastično se smanjuje. Umjesto napretka prema standardima članica Europske unije čiji smo dio, Hrvatska i dalje stoji u mjestu – između obećanja o otvorenosti i zatvorenih vrata institucija”, upozorila je uvodno Bruna Marinović predstavljajući Gongove preporuke.

Kako su rad Vlade komentirale predstavnice institucija, civilnog društva i novinarke.

Izvršna direktorica Gonga Oriana Ivković Novokmet opisala je vlade Andreja Plenkovića kao “vladavina iza kulisa i donošenje odluka iza zatvorenih vrata”. To je argumentirala kroz tri kategorije: “Prvo, postoji konspiracija u izradi zakona – kako bi se zakoni koristili kao alat za ostvarivanje stranačkih interesa. Drugo, namjerno se slabe ili potpuno zarobljavaju neovisne institucije, i treće – učestali su napadi na medije i civilno društvo s najviših razina vlasti.”

 

“Osam Plenkovićenih bivših ministara ima kaznene postupke za korupciju. Velik  broj korupcijskih slučajeva i rastuća, sve otvorenija netransparentnost nisu plod slučajnosti, već ukazuju na sustav u kojem nedostatak nadzora i odgovornosti omogućuje koruptivno ponašanje. Transparentnost znači dobrobit za građane i našu zemlju”, istaknula je Ivković Novokmet.

Povjerenica za informiranje Anita Markić kazala je kako je i njezina institucija primijetila da javna savjetovanja traju kraće nego što je predviđeno zakonom. Također je istaknula da je problematično to što je u izvješćima o provedenim savjetovanjima velik broj primjedbi ostavljen samo s oznakom “primljeno na znanje”, umjesto da se komentar odbije ili prihvati uz odgovarajuću argumentaciju.

 

“Sabor danas služi kako bi potvrdio ono što je premijer zamislio. Ne poštuju se zakonske procedure donošenja zakona. Nedavno smo imali kršenje procedure prilikom donošenja jednog organskog zakona, kada je predsjednik Sabora rekao da je zakon donesen, a zapravo nije bilo dovoljno ruku da se takav zakon donese.  Imam razloga sumnjati da je namjera bila – ako prođe, prođe. Sabor je postao instrument Vladi. Zakoni se donose s jedva 76 ruku”, upozorila je Mirela Ahmetović, predsjednica saborskog Antikorupcijskog vijeća i saborska zastupnica.

Tena Šimonović Einwalter, pučka pravobraniteljica, naglasila je da su demokracija, vladavina prava i ljudska prava neraskidivo povezani. “Kao opunomoćenica Hrvatskog sabora, moram reći da je nužno rasvijetliti procese donošenja zakona. Kada dođe vrijeme za glasovanje, krene se raspravljati je li to organski zakon ili ne, što je nevjerojatno za jednu uređenu demokraciju. Kada vlada daje mišljenja na rad neovisnih institucija, daje sugestiju Saboru kako glasati. Kao čelnici neovisne institucije je jako problematično.” Podsjetila je kako preporuke Pučke pravobraniteljice za 2023. još uvijek nisu raspravljene u parlamentu. “Javna savjetovanja se organiziraju pro forma. Na sadržajne, argumentirane komentare u savjetovanjima, treba davati jasno argumentiranje zašto su odbijeni. U 2024. godini  42% komentara u javnom savjetovanju ostalo je ili bez odgovora ili je na njih odgovoreno s ‘primljeno na znanje’, što zapravo ništa ne znači”, dodala je Pučka pravobraniteljica.

 

Novinarka Slavica Lukić rekla je da bi Gongove preporuke nadopunila zahtjevom da se vrati mogućnost novinarima da postavljaju usmena pitanja predstavnicima Vlade nakon sjednica. “Sadašnja Vlada zatvorenost je dovela na novu razinu postavljanjem željeznih ograda na Markovom trgu. Zahvaljujući digitalnom dobu i pristupu informacijama, novinari imaju pristup velikom broju odluka koja tijela javne vlasti objavljuju na svojim stranicama proaktivno. Rekla bih da sad imamo problem sa snalaženjem u toj šumi informacija. Uredi za odnose s javnošću ministarstava služe poput zida koji sprečava komunikaciju između donosioca odluka i novinara, te pristaju isključivo na pisanu komunikaciju, unatoč tome što, osobno, inzistiram na usmenom odgovoru. U isključivo pisanom odgovaranju, problem ostaje nemogućnost korištenja jednog važnog i suštinskog novinarskog alata, a to je postavljanje pitanja uživo”, pojasnila je probleme iz novinarske perspektive.

 

Dalija Orešković, saborska zastupnica i članica Antikorupcijskog Vijeća, upozorila je kako ova vlast već deset godina uzima komandu jedno po jedno tijelo. “Institucije, u želji da se dodvore vlasti, nisu obavljale zadaće onako kako zakon im to nalaže, a vlast se oslonila na pasivnost građana i na one društvene strukture koje su radile nerede kad je to onima na vlasti odgovaralo. Sad je to izmaklo kontroli i vlast više se ne može zalagati za ono što su najavljivali u predizborno vrijeme – sigurnu i vjerodostojnu Hrvatsku.”

 

Upozorila je koliko je sporno da se ne zna tko piše zakone: “Sve je krenulo od slučaja Borg, kada zakon nije nastao u Ministarstvu, nego su ga pisale interesne po svojoj mjeri, tako da dobiju dodatne ovlasti i tako da ostvare veliku korist. Primjer netransparentnog pisanja zakona bilo i ono o izbornim jedinicama. Tek naknadno, nakon što se u medijima pisalo o čuvenom medijskoj kuhinji, Anita Markić se izložila javno da je ona pisala zakon. To je bila jedna od okolnosti da je se postavi na funkciju Povjerenice za informiranje. Sporno je bilo to što je Vlada zaprimila prijedlog DIP-a za paket izbornih zakona, a onda netko tko piše izborni zakon na to kaže “ma neću prihvatiti baš ništa”.

 

Sara Lalić iz Centra za mirovne studije prisjetila se vremena od prije desetak godina kada je civilno društvo bilo redovito u radnim grupama, ministri su se odazivali na javna događanja i dijaloge udruga, a institucije su bile puno prijemčivije za suradnju, a neke čak proaktivno tražile savjete i pomoć od civilnog sektora. Danas, kaže, situacija je bitno drugačija: “Samo što nas ne tuku po cesti”.” Civilno društvo je napadnuto, financijski oslabljeno i izgladnjeno i učinjeno je sve da bi se otežalo ili onemogućio doprinos civilnog društva. Hrvatska je bila primjer dobre prakse kada je riječ o institucionalnoj potpori civilnom društvu u Hrvatskoj i njegova tri stupa – Ured za udruge Vlade RH, Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva i Savjet za razvoj civilnog društva. “Taj okvir za civilno društvo je bilo nešto čim se Vlada hvalila po EU, a danas su te institucije zarobljene. Savjet koji je nekoć bio prostor dijaloga, danas je zarobljen, kada da govorimo o radu Ureda za udruge Vlade RH – nemamo glavni dokument, strategiju o razvoju civilnog društva, gotovo već deset godina”.

 

Na javnu raspravu pozvane su i predstavnice Vlade, no nažalost nisu se odazvale.