Marija Hasanović dirnula publiku u La musi intimnom večeri poezije i glazbe
U galeriji La musa održana je emotivna i umjetnički snažna večer posvećena poeziji i glasu koji liječi. Vodnjanska umjetnica Marija Hasanović predstavila je svoju pjesničku zbirku Za one koji vrište u tišini, stvarajući atmosferu koja je istovremeno bila intimna, ranjiva i duboko povezujuća.
Večer je otvorila ukrajinsko‑istarska vokalistica Olesija Rusinova, čiji je anđeoski glas ispunio prostor izvedbama posvećenima rodnoj Ukrajini. Emocionalni vrhunac donijela je završnica – tradicionalni istarski napjev, kojim je simbolično spojila dvije domovine, dva identiteta i dvije snage.
Marija Hasanović je čitanjem svojih iskrenih i potresnih refleksija iz odrastanja – poput pjesama „Rupa u kojoj sam rasla“ i „Prvi put kad sam preživjela“ – ganula prisutne i posebno ohrabrila sve one kojima je život borba. Njezine riječi, sirove i nježne u isto vrijeme, otvorile su rane, ali su istovremeno nudile i put prema iscjeljenju.
U ugodno ispunjenoj La musi Marijinu su poeziju čitali i pulski pjesnik Kristijan Modrušan, Grga Zaim Softić, poznati vodnjanski dobrotvor, te Sanja Pereša Macuka, voditeljica galerije. Svaki od njih dao je vlastiti ton interpretaciji, dodatno obogaćujući doživljaj večeri.
Kako opisati Marijinu poeziju? To su riječi koje bole, ali i liječe. Rane postaju pukotine kroz koje ulazi svjetlost. Autorica raste, a svoju poeziju posvećuje djeci – onima koji dolaze, koji trebaju nježnost, snagu i istinu. Završivši večer duhovnom pjesmom „Pismo Isusu“, donijela je publici trenutak utjehe, nade i unutarnjeg mira.
Ako želiš, mogu predložiti kratki naslov ili pripremiti sažetu verziju članka.
U galeriji La musa održana je sinoć emotivna i umjetnički snažna večer posvećena poeziji i glasu koji liječi. Vodnjanska svestrana umjetnica Marija Hasanović predstavila je svoju pjesničku zbirku Za one koji vrište u tišini, stvarajući atmosferu koja je istovremeno bila intimna, ranjiva i duboko povezujuća.
Večer je otvorila ukrajinsko‑istarska vokalistica Olesija Rusinova, čiji je anđeoski glas ispunio prostor izvedbama posvećenima rodnoj Ukrajini. Emocionalni vrhunac donijela je završnica – tradicionalni istarski napjev, kojim je simbolično spojila dvije domovine, dva identiteta i dvije snage.
Marija Hasanović je čitanjem svojih iskrenih i potresnih refleksija iz odrastanja – poput pjesama „Rupa u kojoj sam rasla“ i „Prvi put kad sam preživjela“ – ganula prisutne i posebno ohrabrila sve one kojima je život borba. Njezine riječi, sirove i nježne u isto vrijeme, otvorile su rane, ali su istovremeno nudile i put prema iscjeljenju.
U ugodno ispunjenoj La musi Marijinu su poeziju čitali i pulski pjesnik Kristijan Modrušan, Grga Zaim Softić, poznati vodnjanski dobrotvor, te Sanja Pereša Macuka, voditeljica galerije. Svaki od njih dao je vlastiti ton interpretaciji, dodatno obogaćujući doživljaj večeri.
Kako opisati Marijinu poeziju? To su riječi koje bole, ali i liječe. Rane postaju pukotine kroz koje ulazi svjetlost. Autorica raste, a svoju poeziju posvećuje djeci – onima koji dolaze, koji trebaju nježnost, snagu i istinu. Završivši večer duhovnom pjesmom „Pismo Isusu“, donijela je publici trenutak utjehe, nade i unutarnjeg mira.
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
