poezija by Dušica

Jutro se sramežljivo uvlači u sobu dok stisnuta uz tebe sa glavom na tvojim prsima spavam mirnim snom sretna i sigurna… Sunce nam Pročitaj više ...

Jednostavno raspadala sam se komadići mene razišli se svuda po svijetu prestala sam da ličim na sebe ni volje ni radosti samo tupi Pročitaj više ...

Mjesec iza oblaka sramežljivo izviruje moje obraze umjesto tvojih dlanova on dodiruje … zvijezdice sjajne u očima mojim suze broje sa dušom mojom Pročitaj više ...

Slušaš li ponekad noć i tu tišinu sa kojom jutro će doć’ čuješ li otkucaje zore čuješ li srce moje kako te doziva Pročitaj više ...

I nije sve u ljepoti ima nešto i u prkosu ima nešto u tom vražjem pogledu a najviše svega skrila je u svom Pročitaj više ...

Pomisliš ma proći će to neće više da boli a onda padne noć i sva bol je tu još i još je jača Pročitaj više ...

Kad god pokušam da ti opišem što i kako osjećam riječi nestanu, usne zanijeme, ali zato moje tijelo i oči progovore…. i ne Pročitaj više ...