Danas se diljem istarskog poluotoka obilježava blagdan Svih svetih, dan kada se s pijetetom prisjećamo svih svetaca i pokojnika koji su svojim životom svjedočili vjeru, dobrotu i zajedništvo. No kako je nastala ova svetkovina i zašto se upravo 1. studenoga slavi diljem katoličkog svijeta?
Prvi tragovi zajedničkog spomena svetaca zabilježeni su još u 4. stoljeću u Antiohiji, gdje se slavilo nedjeljom nakon Duhova. Cilj je bio odati počast svim mučenicima koji su izgubili život zbog vjere, a nisu imali svoj pojedinačni dan u liturgijskom kalendaru. Tijekom 8. stoljeća, papa Grgur III. posvećuje kapelu u Lateranskoj bazilici svim svetima, a njegov nasljednik Grgur IV. u 9. stoljeću službeno određuje 1. studenoga kao datum svetkovine.
U hrvatskoj tradiciji, blagdan je poznat i pod nazivima Sisvete, Sesvete ili Svisveti. U Istri, običaji uključuju paljenje svijeća, polaganje cvijeća na grobove, obiteljska okupljanja i sudjelovanje u misama zadušnicama. Groblja diljem Istre obasjana su svjetlom svijeća koje simboliziraju trajnu povezanost živih i pokojnih.
Svetkovina Svih svetih tijekom povijesti proširila se s mučenika na sve pravednike – poznate i nepoznate – koji su živjeli dostojanstveno i po vjeri. U pravoslavnoj tradiciji, blagdan se slavi prve nedjelje nakon Duhova, dok katolička crkva 1. studenoga ističe kao dan univerzalne svetosti.
U današnjem vremenu, Svi sveti ostaju dan tihe zahvalnosti, sjećanja i duhovne povezanosti. U Istri, gdje se tradicija duboko poštuje, blagdan je prilika za obiteljsko okupljanje, molitvu i dostojanstveno prisjećanje na one koji su nas zauvijek zadužili.
Dušni dan – stoljetna tradicija sjećanja i molitve
Sutra, 2. studenoga, obilježavamo Dušni dan – Spomen svih vjernih mrtvih, dan kada se s pijetetom prisjećamo svojih pokojnika. Iako se često poistovjećuje s blagdanom Svih svetih, Dušni dan ima vlastitu duboku povijest i značenje koje seže više od tisuću godina unatrag.
Dušni dan kao službeni spomendan u Katoličkoj Crkvi utemeljio je 998. godine sveti Odilon, opat benediktinske opatije Cluny u Francuskoj. U to je vrijeme Cluny bio duhovno središte s više od tisuću samostana, što je omogućilo brzo širenje običaja molitve za mrtve diljem Europe.
U hrvatskoj tradiciji, osobito u ruralnim krajevima, Dušni dan bio je prožet narodnim vjerovanjima. Vjerovalo se da duše pokojnika te noći dolaze u domove svojih bližnjih. U nekim krajevima ostavljala su se jela na stolovima, a grobovi su se ukrašavali hranom i pićem. Danas se taj običaj zadržao u simboličnom obliku – paljenjem svijeća, polaganjem cvijeća i tihom prisutnošću na grobljima.
Običaji iz Vodnjana i okolice
U Vodnjanu i okolnim mjestima Dušni dan se tradicionalno obilježavao skromno, ali s dubokim poštovanjem. Obitelji su se okupljale na mjesnim grobljima – kod sv. Kvirina, sv. Jakova i sv. Mihovila – gdje su se grobovi čistili, ukrašavali cvijećem i palile svijeće. Stariji mještani pamte kako se nekad nosila domaća hrana na groblje, osobito kruh, smokve i vino, kao simbol zajedništva s pokojnicima.
U nekim dijelovima južne Istre, uključujući Peroj i Galižanu, zadržao se običaj da se na Dušni dan ne radi teški fizički poslovi, iz poštovanja prema mrtvima. Djeca su učila molitve za duše u čistilištu, a večernje mise bile su posebno posjećene.
Crkva potiče vjernike na molitvu za duše u čistilištu, kako bi im se oprostili grijesi i kako bi što prije stigle u nebesku slavu. U tom duhu, Dušni dan nije dan tuge, već dan nade, zahvalnosti i povezanosti s onima koji su nas napustili.
Dok svjetlost svijeća obasjava grobove diljem Vodnjana, prisjetimo se da je sjećanje na pokojne čin ljubavi koji nadilazi vrijeme i prostor.
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
