
Neko popodne ležim na plaži, odmaram poslije posla, plivanja i tako se pripremam na ludu rockabilly koncertnu večer i noć. Kad ono neki Fićo vozi po šetnici, a u njemu ženska koja baca bonbone. Ništa mi nije jasno, dok ne primjetim tablicu Nevesta. Pitam se, pa šta je sad to, opet neka marketinška fora. Ženska koja mi je bacila par bonbona moje mladosti ipak me privukla da se dignem i odšetam uz nju, na njezin cilj. Mozda dobijem još bonbona … ? Radoznalost nema granica.
? Jel to zajebancija ili stvarnost? Kad ono, sa morske strane čujem vikanje nekog tipa na skuteru. Ok, sad shvaćam, jer vidim, zemlja i more na molu Martuline našli su zajednički put i ovjekovječili ga uz zalazak sunca i matičarku na skuteru. Da, to je bilo pravo vjenčanje dvoje, ne bas jako mladih ljudi, koji su se našli i svima nama radoznalicama dali do znanja, da iskrena ljubav postoji.
Otišli su zajedno na biciklu. Kasnije smo primjetili dosta veliku grupu ljudi koji su ozbiljno shvatili koncertnu večer u rockanilly stilu i njih dvoje u sredini kako zanosno plešu, kao da postoje ovaj trenutak na našoj zemaljskoj kugli samo njih dvoje … I kako to već ide… A da, “I tata bi sine”?
Miša Stanko
” I slijedeće godine dođite na Martulinu po još ovakvih događaja “