Evo opet zamišljeno sjedim, razmišljam… -. -… Glavom jure razne misli, neke sretne, neke sjetne, neke zbunjene, neke izgubljene, a ja među njima zapetljana, kojoj prije da se posvetim, kad sve su one samo o tebi… Tebi posvećene, a ne zaslužuješ ni jednu, a opet sve moždane mi uništene od želje da te zaboravim i
potrebe da te volim… Ufff… Stranputicom najbolje da krenem, ostavim i misli i tebe, borbu da predam jer jaka dovoljno nisam da im se oduprem… Tebe da zaboravim ili da volim, što god da odlučim može samo da me boli… Evo opet sjedim, razmišljam.
… -. -… a pamet odavno pobjegla…
@utor: Dušica U. M.