Ilustracija
Ponekad, nemam riječi da opišem kako se osjećam, da dočaram koliko sam sretna il nesretna… Često lutam tako izgubljena pokušavajući, ne znam zašto, dokazati ljudima da za sreću tako malo trebam… Potreban mi je samo jedan zagrljaj jak, jedno drago lice i neke, meni bitne sitnice… Potreban mi je samo jedan dan, bez tuge i suza, jedan običan dan nakon kojeg podnijeti bih mogla sve oluje svijeta… Potreban mi je samo jedan osmijeh, a može i koji više, da iz duše rastjera sve ove kiše…
Potreban si mi ti, ti koji me razumiješ i kada šutim, koji ne pitaš što mi je, već me samo zagrliš…. Ponekad, kada se izgubim, u svojim mislima, u nekoj novoj dimenziji, ti si taj koji me uvijek vrati sebi… Potreban si mi samo ti….
@utor: Dušica U. M.
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
