PONOĆ ZA NAS

 

Mjeseče, ne bliješti tako, 

za oblak se sakrij, 

nek ne vidi svatko 

kad moj dragi

po zagrljaj svrati.

I ti znaš 

da ponoć je naš čas, 

kada jedno drugom, 

bez riječi, pričamo na glas. 

A i zvjezdicama reci 

svoj sjaj nek smanje, 

da ne vidi nitko 

naše strasno milovanje. 

I pojačaj noćnu muziku, 

poruči prijatelju ćuku 

da glasno svira, 

orkestru svom nek dirigira. 

@utor: Dušica U. M.