Sinoć u 19 sati, u Apoteci – prostoru za suvremenu umjetnost u Vodnjanu, otvorena je izložba Lale Raščić pod nazivom Arheobotanika & Apokalipsa – uspostavljanje intervala.
Izložba ostaje otvorena do 20. siječnja 2026.
Riječ je o najnovijoj fazi umjetničko-istraživačkog projekta Arheobotanika & Apokalipsa, koji Raščić razvija od 2023. godine u etapama i kroz dugotrajni proces. Faza predstavljena u Vodnjanu – „uspostavljanje intervala“ – smještena je između spekulacije i produkcije te istražuje vizualne, tehničke i idejne pretpostavke projekta.
O projektu
Arheobotanika & Apokalipsa bavi se pitanjem arheobotanike budućnosti i generativnog potencijala razorne moći prirode. Projekt se razvija kroz više konceptualnih i materijalnih smjerova, a izložba u Apoteci funkcionira kao testni prostor u kojem se ispituju odnosi između znanstvene metodologije, umjetničke spekulacije i vizualne interpretacije.
U ovom segmentu projekta ključnu ulogu ima Ana Peraica, teoretičarka suvremene vizualne kulture, koja s Raščić ulazi u simbiotički odnos. Peraica oblikuje tekstualnoteorijski pandan umjetničkom radu te razlaže metodički i diskurzivni kompleks projekta u obliku svojevrsne mape – vizualizacije strukture istraživanja i procesa.
Procesualnost projekta omogućila je da se suradnja umjetnice i teoretičarke emancipira kao samostalni likovnoizložbeni artefakt, koji u Apoteci zauzima centralno mjesto.
Izložbena postava
Vizualni segment izložbe čine:
- videomapirani ambijent,
- serija slika biljnih vrstaizvedenih u tehnici verre églomisé – slikanje zlatnim listom na staklo.
Ove slike nisu statične: pokretni svjetlosni snop aktivira njihove refleksije i sjenke, stvarajući prostornu manifestaciju pitanja „propusnosti povijesti“, koje Peraica postavlja kao temeljni vektor u promišljanju metodologije nestanka.
O autorici
Lala Raščić u svom radu koristi širok raspon materijalnih i nematerijalnih kulturnih obrazaca kako bi gradila narative koji se manifestiraju kroz instalacije, skulpturalne objekte, crteže, video performanse i žive izvedbe.
Poznata je po kombiniranju tradicionalnih umjetničkih tehnika s novim medijima, stvarajući kompleksne, studiozno istražene projekte visoke produkcijske, tehničke i estetske kvalitete.
Njezini interesi obuhvaćaju suvremene i povijesne pripovjedačke prakse, sustave proizvodnje znanja, folklorne forme i mitologiju. Rad Lale Raščić često se nalazi na razmeđu koncepta i teatralnosti, pritom kritički – osobito iz feminističke perspektive – propitujući odnose između visoke kulture, popularnih medija i tradicionalnih kulturnih izričaja.


