Ilustracija
Nedostaješ, nedostaješ mi toliko da više ne mogu pronaći riječi kojima bih opisala to nedostajanje, ne mogu pronaći riječi kojima bih opisala koliko mi značiš, koliko te volim… Zato, zatvorim oči i u sjećanju te ljubim, grlim i bez riječi ti govorim sve… Raširim ruke kako bi mi u zagrljaj došao i tada krenem, krenem putem popločanim mojim željama, obrubljenim našim poljupcima i idem tebi u susret, stižeš mi ozarena lica…
Nedostaješ, mnogo mi nedostaješ, a koliko te volim i želim još uvijek i bez riječi umijem da ti kažem…
@utor: Dušica U. M.
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
