ANTON KLIMAN, KANDIDAT HDZ-a u 8. IZBORNOJ JEDINICI: “Mislim da sam pokazao što i koliko može političar kad je dobronamjeran i angažiran te kad pomažući ljudima ne gleda tko je iz koje stranke, što radi i koje je nacionalnosti”
Od autsajdera do favorita – takav put prošao je u samo mjesec, dva dosadašnji saborski zastupnik HDZ-a Anton Kliman koji po svim anketama, kao treći na listi u 8. izbornoj jedinici, ima realnu šansu za ulazak u parlament. Spletom okolnosti dulje je vrijeme bio u političkoj zavjetrini, a sada se, po razini angažmana u kampanji, vratio jači nego prije. Rastrčan, pokriva cijelu Istru i rješava probleme. Od pulskih brodara do kritične situacije s BAT-om i Tvornicom duhana u Rovinju.
– Vremena se mijenjaju i mi političari se moramo prilagođavati. Mijenjamo format, tu su i društvene mreže, sve je puno brže, no jedno je uvijek isto – mali ljudi i njihovi problemi. Istodobno, zbog društvenih i tehnoloških promjena kao da smo se otuđili. Koliko god je to rezultat trendova, ipak nije dovoljno opravdanje. Zato se po svaku cijenu moramo vratiti narodu, ljudima, otići u bazu. Ponekad je to teško, ali onima poput mene koji politiku shvaćaju kao poslanje i rad za opće dobro, a ne kao posao i dobru plaću, svako rješavanje nečije situacije ili problema predstavlja zadovoljstvo. To nas podsjeća zašto smo u politici. Politika političaru, ako je on ozbiljno shvaća, može donijeti gomilu frustracija, ali i dobrih i pozitivnih situacija. Na primjer, kad ti netko stisne ruku i tako ti zahvali zato što si napravio nešto za njega, a to je ustvari ono što moraš raditi jer si zato plaćen, ali je to i nešto za što živiš. Tako ja doživljavam politiku, kaže Kliman.
– Jako ste angažirani u kampanji. Stalo vam je do novog saborskog mandata.
– Zadnjih mjesec dana, s obzirom na kampanju, moju kandidaturu, ali i određeni rasplet situacije u HDZ-u koji mi sada dopušta veći angažman, intenzivno razgovaram s ljudima. Mislim da sam pokazao što i koliko može političar kad je dobronamjeran i angažiran te kad pomažući ljudima ne gleda tko je iz koje stranke, što radi i koje je nacionalnosti. Ja nemam predrasuda, pristupam čovjeku kao čovjeku, a ne kao HDZ-ovcu ili potencijalnom biraču.
– Malo sve idealizirate.
– Neka to svatko shvati kako hoće. Znam što osjećam. Za čovjeka poput mene priča je jednostavna – mi političari smo poluge, alati u rukama običnih ljudi koji nas imaju pravo povući za rukav i tražiti da im pomognemo.
– S kime razgovarate? Koje su vam ciljane grupe?
– Ne razmišljam na taj način. Gledam stvari iz šireg aspekta. To znači da sam, tako ću se izraziti, svačiji sugovornik. Razgovaram s jako puno ljudi. Ovih dana među ostalima sjeo sam i s našim Albancima iz Istre. Javljaju mi se poduzetnici, mali obrtnici, svatko ima neki svoj problem. Naravno, nisam superman, ali želim, kao što sam rekao, pomoći.
– Angažirali ste se oko problema lokalnih brodara koji svoje usluge obavljaju na plovnom putu NP Brijuni. Prijetilo se i blokadom fažanske rive. Moglo je ružno eskalirati.
– Kada se usred kampanje pružila prilika za rješavanje tog konkretnog problema, iskoristio sam prisutnost medija i pojačani angažman političara, kao i moju konekciju s pojedinim ljudima u Vladi, kako bih nekako pomogao. I uspjeli smo, svi zajedno. Sjeli smo skupa za stol i na zadovoljstvo jednih i drugih brzo smo došli do prijedloga koji će za ovu sezonu zadovoljiti i jedne i druge.
– Netko će reći da se vi političari ovako angažirate samo kad je kampanja, a kad se uđe u Sabor onda svi nestanu u bespućima Zagreba.
– Ovaj stil rada koji ja imam moja je politička misija. Res, non verba – djela, ne riječi. Ja ne obećavam, ja djelujem. Volim izvršiti preuzetu obvezu. Znam da ću, ako riješim samo jedan problem dnevno, mnogima pomoći. Ako sam u predizbornoj kampanji, kad svi samo obećavaju, uspio riješiti nekoliko većih problema, zašto ih onda još uspješnije ne bih rješavao kad kampanja prođe i kad im se mogu dodatno posvetiti. Uostalom, dok sam bio ministar turizma znalo se da ću pomoći svakome u situaciji kad je to realno moguće. Na neki način, neformalno, imao sam to neko svoje vrijeme rezervirano za istarsku problematiku.
– Kao pravi sindikalist i ljevičar ste stalno s radnicima.
– Ma to vam se tako čini. Nema tu lijevog ni desnog. Samo je pitanje – hoćeš li se angažirati i izaći iz komforne zone svog života svjestan da problemi oko tebe postoje, ili ćeš se naprosto praviti da problema nema. Još za vrijeme mog mandata u Vladi poklopilo se da je prijetilo preseljenje Mirne u Koprivnicu. U takvom raspletu naši bi ljudi iz Rovinja i okolice ostali bez posla. Mirna tada nije bila u dobrom stanju, a ja sam, eto, iskoristio svoju poziciju u Vladi da pomognem kako bi Mirna ostala. Evo je, još uvijek je tu, u boljoj situaciji nego tada. Upravo ovih dana susreo sam se sa sindikalnim čelnicima Mirne. Uvijek ima nekih problema. Saslušao sam ih i uskoro ćemo se ponovno naći. Na tom sastanku bili su i predstavnici sindikata iz Kanfanara i tamošnje tvornice duhana. I oni su izrazili zadovoljstvo činjenicom da sam lobirao za dolazak premijera Plenkovića u Kanfanar.
– Da, po tom ste se pitanju, činjenica je, izuzetno angažirali. Kao što je poznato, BAT ozbiljno razmišlja o zatvaranju tvornice “zbog nedovoljno poduzetničke klime u Hrvatskoj”. No uspjeli ste, mora vam se priznati, dogovoriti brzi dolazak premijera Plenkovića koji je svjestan situacije najavio otvorene razgovore s BAT-om, čiji je opstanak u Istri imperativ.
– Tako je. Sindikati su sada mirniji. Nakon 5. srpnja i pobjede na izborima još ću se više angažirati da BAT ovdje ostane i nastavi s proizvodnjom od koje golemu korist imaju radnici i brojni kooperanti, lokalna zajednica, država kroz goleme proračunske prihode, i na kraju krajeva, što je legitimno, sam BAT. Kad shvatite da vaš angažman ima smisla, onda se kao čovjek i političar osjećate zadovoljnim. Evo, ovaj tjedan, i od toga mu od srca čestitam, dobar čovjek Dado Macan, SDP-ov načelnik Savičente, otvorio je obnovljeni Kaštel. Malim dijelom, u dosta važnom trenutku, dok sam bio ministar turizma, uspio sam mu pomoći. Otvorio sam mu neka zatvorena vrata, u štedljivom proračunu našlo se novaca za taj projekt. Sretan sam što je u zid kaštela ugrađena i mala cigla mog doprinosa. I da, nema veze što je Macan SDP! To nema veze.
– Ne smeta vam to da uskačete u projekt političkog konkurenta?
– Nimalo. Rezigniran sam što mi, istarski političari, u Zagrebu nemamo istarski lobi. Moramo si pomagati jer svatko od nas predstavlja građane, birače, Istrane. Naravno da se međusobno razlikujemo, i svjetonazorski, i ideološki i po pitanju programa, no kad se radi o projektima koji su važni za našu Istru i gradove, moramo biti zajedno.
– Po vama, Istri pod svaku cijenu treba jaki HDZ-ovac u Zagrebu.
– Jako je važno da iz stranke koja će formirati novu Vladu u Saboru bude njen predstavnik. Zato smatram da je moj izbor za saborskog zastupnika dobra stvar za Istru. To je garancija da će se istarski projekti, županijski, gradski i općinski, kada dođu na stolove u Zagrebu i možda malo zapnu kroz različita ministarstva i kroz razne institucije, uspješno rješavati. Naprosto, ja mogu otvarati vrata jer imam za to volje, energije i znam kako sustavi funkcioniraju. Želim na neki način biti ambasador Istre u Zagrebu.
– Zagreb se iz perspektive Istre često percipira kao neprijatelj. Možda malo grubo zvuči, ali komunikacija zna biti teška, nepovjerenje veliko, a netrpeljivost stalna.
– Treba pronaći adekvatan komunikacijski kanal. Gledajte, ne ide uvijek sve glatko i lako, postoje otpori, problemi, nerazumijevanja, no ja imam živaca i volje takve situacije razrješavati. To sam već dokazao. Zagreb je naš partner. Na simboličnoj razini Učka je, po nekima, prirodna blokada, točka koja razdvaja Istru od ostatka Hrvatske. A ja mislim baš suprotno! Učka nas spaja! Ali moramo spustiti ego, prihvatiti da ne mislimo svi isto.
– Preuzimate na sebe veliku odgovornost.
– Nisam superman, nisam svemoguć, ali gdje god mogu – pomoći ću. Meni moji ideološki stavovi nisu prepreka, to nije ni presudno. Moje životno poslanje nije da razdvajam nego da spajam ljude, da iskoristim politiku kao platformu na kojoj ćemo rješavati probleme. Istinski želim da nam svima bude bolje. Čovjek sam dijaloga, iskrenog i bez podmetanja. I to je moje oružje. Sve razlike se u dijalogu mogu i moraju svesti na prihvatljivu razinu. Inače se ukopavamo u rovove i ne možemo se pomaknuti s mrtve točke.
– Korona se vraća, a turizam se jedva pokrenuo. Slijede nam teški dani. Podvojena su mišljenja kako smo se nosili s krizom.
– Vlada je reagirala nevjerojatno kvalitetno i brzo, snažnom financijskom intervencijom spašavajući tisuće radnih mjesta. I nacionalni i istarski stožer također su reagirali kvalitetno i odgovorno, donoseći pravodobne mjere. I to u teškoj situaciji, kad se cijela država borila s malim protivnikom koji je stvorio tako velike probleme. Važno je da su napravljeni temelji za nastavak gospodarskih aktivnosti. U Istri je to turizam. Sustav funkcionira, brojke su puno manje, ali bolje i tako nego da toga nema.
– Mislite da će se država na jesen opet morati angažirati?
– Sigurno, morat će se intervenirati. Premijer Plenković se po tom pitanju odlično snašao. Razgovarao je i razgovarat će s gospodarstvenicima. Što se tiče turizma, mora se osigurati da razina kvalitete usluga, što je jedna od naših najvećih snaga, ne pada. To nam je pozitivan ulog u sljedeću sezonu. Uglavnom, turistička sezona se mora odraditi.
– Kako procjenjujete izborni rezultat?
– Pobjeda HDZ-a definitivno nije upitna. Formirat ćemo Vladu, a Plenković će opet biti premijer. Tu nema dvojbe. Za Hrvatsku i njene građane je bolje da ne dođe do nikakvog eksperimentiranja s SDP-om. Sad je ljeto, malo nam pada intenzitet napetosti, no moramo biti svjesni da situacija nikada nakon Domovinskog rata nije bila dramatična kao što je sada.
– Nema dileme da ulazimo na jesen u novu krizu.
– To je jako moguće. Trebaju nam stabilna vlast na čelu s HDZ-om i stabilni ljudi, poput premijera Plenkovića. On sigurno ima najbolje konekcije u Briselu. Da se skupe svi ljudi sa svih lista, nemaju ni pola od snage odnosa koje on ima u Briselu. U situaciji krize, to je presudno važno. Bez EU-a se teško možemo izvući.
– Morat ćete pregovarati s Domovinskim pokretom Miroslava Škore. Jesu li razlike nepremostive ili imate šansu za dogovor?
– Uopće ne sumnjam u pregovaračko iskustvo Andreja Plenkovića i našeg tima koji će s njim pregovarati. Ako s druge strane postoji ozbiljnost i njihovo realno sagledavanje problema koji je velik i puno širi od nekih razlika među nama, vrlo brzo ćemo se dogovoriti.
– Hoćete li se angažirati u lokalnom HDZ-u nakon izbora?
– HDZ je potreban Istri kao konsolidirana stranka. Nakon 5. srpnja i pobjede na izborima postat ćemo važan politički subjekt u Istri, više nećemo biti objekt.
– Postoji li nekakva Klimanova desna formula za lijevu Istru?
– Na takva pitanja o lijevima i desnima u Istri volim odgovoriti kroz lik i djelo istarskog narodnjaka, svećenika, znanstvenika i jednog od najvećih sinova Istre uopće, msgr. Bože Milanovića. Čovjek koji je vjeran svojoj Katoličkoj crkvi i narodu učinio je najviše za pripojenje Istre matici Hrvatskoj, u teritorijalnom i narodnom smislu. Možda u nekim dijelovima Hrvatske to zvuči paradoksalno, ali njegova politika je bila narodnjačka i antifašistička, s obzirom na politiku ugnjetavanja fašističkog režima prema hrvatskom narodu u Istri. Iz samog ovog kratkog prikaza vidljivo je da je u Istri to desno i lijevo malo složenije pitanje. I danas se u Istri njeguje narodnjaštvo koje sadrži mnoge elemente antifašizma, tako da velik dio Istrijana ide na nedjeljnu misu, a isto tako su ponosni na svoju povijest, na pripojenje Istre matici Hrvatskoj. Isto tako, važno je i reći da je velik dio branitelja iz Istre dao velik doprinos obrani i očuvanju nezavisnosti. Vjerujte mi da u tim trenucima nitko među našim dečkima nije pitao tko je lijevi, a tko desni. Dakle, ja se osobno osjećam nacionalno Hrvatskom, zavičajno Istrijanom, vjerski katolikom, politički članom HDZ-a, ali sve to ništa ne znači ako ne učinim sve za bolje sutra na gospodarskom i društvenom planu. To je recept.
Autor: Robert FRANK / preuzeto: Glas Istre
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
