Kinezi su nekad od gloga radili fermentirano piće, a njegovi ostaci pronađeni su u 9 000 godina starim lončanicama
Smatra se da je već tada bio značajan u religiji. Legenda kaže da je od ovog grma napravljena Kristova kruna od trnja. Uz njega se vežu i mnoga druga vjerovanja, čak i mitovi poput onog o vampirima.
Glog je u to vrijeme rastao u Europi, Aziji, Sjevernoj Americi i Mediteranu, no danas je proširen po čitavom svijetu.
Poznat je i pod nazivima bijela drača, bijeli trn, glogić, glogovac, glogovina, oštri trn, trnka, žetica, glagovna glog, gloginja, medvedeve hruške.
Glog sadrži aktivne tvari s antioksidativnim djelovanjem. U cvjetovima se, uz nešto eteričnog ulja, nalazi trimetilamin i glikozid oksiakantin.
Plodovi sadrže eterično ulje, tanin, saponin, glikozide i fruktozu, te u iznimnim količinama kalij, natrij, kalcij i soli fosforne kiseline.
Glog je popularna biljka i predmet mnogih istraživanja. Ona su potvrdila da je glog vrijedan lijek za srce.
Među ohrabrujućim zaključcima je i onaj da glog spriječava pošast modernoga doba – infarkt.
Svi koji imaju problema s previsokim tlakom, žele se zaštititi od opasnosti visokog kolesterola i otvrdnjenja žila, te svi koji pate od srčanih kriza, mogu se s punim povjerenjem liječiti glogom.
Ova biljka široko se koristi za održavanje zdravlja krvožilnog sustava, kod visokog tlaka, slabljenja srčanog mišića i srčane aritmije.
Prihvaćen je kao siguran i učinkovit tretman ranih faza srčanih bolesti, te kao djelotvorna terapija kod već uznapredovalih faza.
Preporuča se nakon srčanog udara, budući da povećava prokrvljenost koronarnih krvnih žila.
Pospješuje aktivnost i bolju prehranu stanica srčanog mišića. Općenito bi svatko iznad 50 godina trebao povremeno uzimati tinkturu gloga.
Druge primjene gloga
Glog je jedna od biljaka s najjačim smirujućim učinkom.
Pomaže kod umora, manjka energije, lošeg sna, teškog disanja, vrtoglavica, lupanja srca, tjeskobe, nervoze i šuma u ušima.
Vrijedan je i u menopauzi.
Može se koristiti kao pomoć kod mršavljenja, jer potiče izbacivanje viška vode iz organizma.
To ga svojstvo čini korisnim i kod celulita, edema i bolesti zglobova.
Glog jača vezivno tkivo na zglobovima, a zbog antiupalnog djelovanja savjetuje se kod ulcerativnog kolitisa i probavnih tegoba.
Štiti od djelovanja slobodnih radikala i sprječava bolesti krvnih žila poput arterioskleroze.
Brojne studije o glogu ustanovile su da je on sigurna i dobro podnošljiva biljka.
Za liječenje se najčešće koriste dvije vrste gloga – crveni i manje poznati bijeli glog.
Glog raste uz puteve, rubove šuma i livada, a karakterističan je po trnju i trosmjernim i petokrakim listovima.
Kora se prikuplja u proljeće kada kolaju sokovi, te se koristi osušena ili svježa.
Plodovi se beru u jesen kada su jarkocrveni.
Cvjetovi, po mogućnosti bijeli, beru se u pupoljcima ili neposredno prije otvaranja.
Vrijeme za branje cvjetova je između travnja i lipnja. Suše se u hladu u tankim slojevima.
Međutim, glog se ne preporučuje trudnicama i dojiljama.
Vodnjanski đir
izvor: www.priznajem.hr