Kad god pokušam da ti opišem što i kako osjećam riječi nestanu, usne zanijeme, ali zato moje tijelo i oči progovore.... i ne razumije taj govor svatko, samo ti umiješ da u mom pokretu prepoznaš želju, da u mom oku vidiš sreću ili sjetu... samo ti znaš kada treba da me ohrabriš, svojim zagrljajem da me zaštitiš...
samo ti znaš kada trebaš da si tu, ali da ne progovoriš ni riječ jednu.... jer ti si moja druga polovica, ona suza što nije pala sa lica, ona puzla što se tako lijepo uklapa i u moje tuge i u moje osmjehe i u moje suze i u ludilo što svremena me obuzme .... jer ti znaš koliko i kada mi trebaš, znaš da tvoja sam i kada ti se ne predam... jer mi smo dvije polutke jednog bića, jer samo kad smo zajedno život ima smisla...
@utor: Dušica U. M.