Kratka priča by Marija Hasanović
Zvuk koraka odjekivao je uskim hodnikom napuštene zgrade. Marko je duboko udahnuo i stisnuo šake. Njegovo srce tuklo je ubrzano, ali nije odustajao. Noć je gutala obrise svega oko njega, a tišina je bila teža od olova. Ludilo se uvlačilo pod njegovu kožu, ali nije preuzimalo njegov um.
Oduvijek su ga smatrali čudakom. Još od djetinjstva, kada je provodio sate pričajući s nevidljivim sugovornicima i zapisujući misli koje su mu šaptale sjene. Svijet oko njega tvrdio je da je njegovo viđenje realnosti pogrešno, da ga treba izliječiti, ukrotiti. No večeras nije imao izbora – morao je proći kroz to. Morao je pronaći istinu.
Svjetiljka u njegovoj ruci treperila je, bacajući slabe zrake svjetlosti po zidovima prekrivenim grafitima. Negdje u daljini čuo se tihi šapat vjetra kroz razbijene prozore. Bio je sam. Ili je barem tako mislio.
Odjednom, čuo je škripu. U trenu je osjetio kako mu tijelo postaje napeto, dlanovi vlažni. Srce mu je preskočilo otkucaj. Oči su mu pretraživale prostor, tražeći izvor zvuka. Korak unazad, pa još jedan. Udah, izdah.
Nije bilo nikoga.
„Samo moja mašta“, prošaptao je sebi, ali glas mu je zvučao nesigurno. Možda ipak nije bila samo mašta. Možda su svi oni bili u krivu. Možda nije bio lud. Možda su vrata koja je tražio oduvijek bila pred njim.
Ludilo i sloboda uvijek su hodali ruku pod ruku. Pitali su ga da odabere, da prihvati jedno i odbaci drugo. Ali on je shvatio – nisu to bile suprotnosti. Ludilo je bila karta, a sloboda odredište. Oni koji su ga promatrali izvana nisu mogli razumjeti putanju njegovih misli, kao što ptica ne razumije ribe koje plivaju u dubinama.
Napravio je korak naprijed, a zatim još jedan. Osjećao je kako se njegov um bistri, kako svaki dah postaje stabilniji. Ludilo je bilo tu, ali više ga nije sputavalo. On ga je prigrlio, pretvorio u snagu.
Nakon nekoliko trenutaka, napokon je stigao do kraja hodnika. Pritisnuo je vrata i osjetio kako popuštaju pod njegovim dlanom. Iza njih, zrak je bio svjež, mirisao je na kišu. Izašao je iz tame u svjetlost, sa spoznajom da više nikada neće biti isti.
Te noći, Marko nije pobijedio ludilo.
On ga je prihvatio i postao slobodan.
autor: Marija Hasanović
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
