Sakupljam krhotine svoga srca
i lijepim ih po ne znam koji put,
opet si uspio da ga razneseš
baš kao i do sad svaki put.
Zimska je noć,
napolju vjetar divlja,
ja želim odavdje poć,
želim nestati iz tvog života,
otići daleko u noć.
Sakupljam krhotine srca svoga,
ali kao da svaki put,
nedostaje dio srca moga,
kao da dio duše odlazi na nepovratni put.
Poput stakla, svaki komadić srca moga
reže mi dušu,
opominje da maknem se od dodira tvoga,
pronađem sebi srodniju dušu.
Sakupljam krhotine srca svoga,
voljeći te i dalje,
još samo ova ljubav moja,
da te ne mrzim, snagu mi daje.
@utor: Dušica U. M.