Pletikos, Silvio (Sílvio Pléticos), slikar (Muntić, 1.V.1924. – Florianópolis, Brazil, 9.III.2020.).

U ranoj dobi ostaje siroče, odrasta u sirotištu te kao mladić počinje raditi kao kovač i pekar. Početkom 1940-ih počinje učiti slikarstvo u Milanu pod mentorstvom Alfonsa Guglielmija. Tijekom rata bio je u narodnooslobodilačkom pokretu (NOP), u partizanima je oslikavao promidžbene materijale i uređivao zidne novine. Godine 1946. radi kao scenograf u pulskom kazalištu. Slikarsku izobrazbu nastavlja 1947. u Zagrebu, gdje je završio Školu primijenjene umjetnosti, a 1954. specijalizirao zidno slikarstvo. Zatim predaje crtanje u osnovnim školama u Vodnjanu, Fažani i Juršićima.

Emigrirao je 1961. u Brazil, gdje je predavao slikarstvo na Akademiji vizualnih umjetnosti u Ribeirãu Pretu (u saveznoj državi São Paulo). Preselio se 1965. u Passo Fundo (Rio Grande do Sul) i predavao na Umjetničkoj školi. Od 1967. živi u São Joséu (Santa Catarina), mjestu na morskoj obali koje ga je podsjećalo na Pulu. Vodio je 1968.-72. tečajeve crtanja i slikanja u Umjetničkom muzeju Santa Catarine u Florianópolisu (Museu de Arte de Santa Catarina). Uz sudjelovanje na brojnim kolektivnim izložbama, samostalno je izlagao u Blumenauu, Florianópolisu, Itajaíju, Joinvilleu i Ribeirãu Pretu. Bio je član stručnih povjerenstava na raznim smotrama u Brazilu, Italiji, SAD-u i Hrvatskoj. Imao je i samostalnu izložbu 1975. u Izložbenom salonu u Puli, godinu dana nakon što se vratio u zemlju podrijetla, no ubrzo se vratio u Brazil. U São Joséu predavao je umjetnost u Casa da Cultura Estácio de Sá te bio promicatelj i suosnivač Udruženja likovnih umjetnika São Joséa i Saveza udruga likovnih umjetnika Santa Catarine. Uz brojne prestižne nagrade u Latinskoj Americi, bio je 1975. i pobjednikom natječaja Talijanske unije Istria Nobilissima. Proglašen je 1984. počasnim građaninom Florianópolisa, a 2000. São Joséa. Vlada Santa Catarine odlikovala ga je 1994. Medaljom za zasluge Anita Garibaldi i 2001. Medaljom za kulturne zasluge Cruz e Sousa. U São Pedru de Alcântara je 2004. osnovan Instituto de Cultura Sílvio Pléticos, neprofitna organizacija kojoj je bio počasni predsjednik.

Pletikosovi milanski počeci i zaokupljenost luminističkim naturalizmom se u godinama rata pretvaraju u ekspresionizam. S racionalističke strane, drugi je pol njegove težnje bilo 1950-ih prihvaćanje sezanovskih i kubističih načina. Boravak u Latinskoj Americi nesumnjivo je duboko utjecao na karakter njegovih slika. Zbog mnogobrojnih izložbi u Brazilu brzo se pročuo kao „ribarski slikar“, tj. „slikar riba“, budući da su ribe bile čest motiv u njegovim radovima. U svom se stvaralaštvu služio mješovitim, kombiniranim tehnikama profinjeno i dosljedno, istodobno negirajući iskustva freske i grafičkog dizajna, iskazujući stil koji učinkovito sažima racionalne komponente kubizma, dramatičnost ekspresionizma i snovičnost nadrealizma.

Dugi niz godina radio je s materijalima loše kvalitete koji su mu narušili zdravlje (problemi s dišnim putovima i kožom) pa je odlučio stvoriti svoju tehniku – prvo stavlja sloj boje, zatim voska te ih onda oblikuje iglom kako bi izbjegao isparavanja i izravan kontakt. Umro je od akutnog zatajenja dišnog sustava kao posljedice upale pluća.