Prvi smo govorili – Rimac je balkanska Elizabeth Holmes
Imali smo prilike vidjeti neuspješnu demonstraciju Rimčevih robotaksija na kojoj su mu pljeskali premijer Andrej Plenković i Tomislav Tomašević. Demonstraciju je vodio Rimac ispred tvrtke s kojom Rimac, kako nas je do nedavno njegov partner Marko Pejković uvjeravao, 𝘂𝗼𝗽𝗰́𝗲 𝗻𝗲𝗺𝗮 nikakve 𝘃𝗲𝘇𝗲. Pejković je tvrdio da Rimac već godinama u nju nije “operativno uključen”, već je “samo” član nadzornog odbora. Riječ je o firmi koja inače nije imala niti web stranicu kada je u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti proglašena tvrtkom od najvišeg značaja za Republiku Hrvatsku.
Neuspješno odrađena demonstracija robotaksija (nije radio ni daljinski s kojim je trebalo dovesti auto na pozornicu) na kojoj su se Plenković i svita divili interijeru automobila, sasvim je jasna poruka. Plenkoviću i ostalim vladajućima zbilja ne treba uspješan proizvod, proizvod koji bi bio relevantan za hrvatsku privredu, no vladajućima, kako nacionalnima a čini se i lokalnima – treba samo klasični “𝗯𝗼𝘂𝘁𝗶𝗾𝘂𝗲 𝗽𝗿𝗼𝗷𝗲𝗸𝘁”. Radi se nešto ekskluzivno, mogu se dobiti i evropski novci, pogotovu zato što se ne ugrožava industriju evropskih najvećih tvornica i proizvođača automobila, EU se može pohvaliti da među “velikima” financira i one male, a sve služi da se projektom maše kao crvenom krpom ispred nosa kritičarima koji upozoravaju da smo rapidno pali po svim pokazateljima razvijenosti. Jedan od tih pokazatelja je osobito bitan – tzv. indeks ekonomske kompleksnosti koji mjeri sofisticiranost izvoza neke nacionalne ekonomije prema ‘intenzitetu znanja’ sadržanih u izvoznim proizvodima i uslugama. Prema tom pokazatelju Hrvatska je u periodu između 2008. i 2019. godine imala najveći pad od svih usporedivih zemalja. Podsjetimo se, to su upravo godine gašenja i uništavanja domaće brodogradnje. Ona je, za razliku od boutique projekata zbilja imala mogućnosti biti naš kompleksan izvozni proizvod.
Radnička fronta već godinama upozorava na probleme s keširanjem javnih novaca u džepove privatnika. Prije svega, upozoravali smo da će tehnologiju, ako će je uopće i biti, razviti netko drugi. Jedino smo pogriješili u najavi da će to vjerojatno biti Koreanci, a to su ipak Izraelci. Ne čudi obzirom na to da Hrvatska pokušava ostvariti što bliskije odnose s Izraelom koji upravo provodi genocid nad Palestincima. No ne možemo reći da je bilo teško predvidjeti da ništa sami nećemo razviti, s obzirom da 𝘂 𝗡𝗮𝗰𝗶𝗼𝗻𝗮𝗹𝗻𝗼𝗺 𝗽𝗹𝗮𝗻𝘂 𝗼𝗽𝗼𝗿𝗮𝘃𝗸𝗮 𝗶 𝗼𝘁𝗽𝗼𝗿𝗻𝗼𝘀𝘁𝗶 𝘁𝗮𝗸𝗼 𝗶 𝗽𝗶𝘀̌𝗲 – 𝗱𝗮 𝗰́𝗲 𝘀𝗲 𝘁𝗲𝗵𝗻𝗼𝗹𝗼𝗴𝗶𝗷𝗮 𝗔𝗜 𝗸𝘂𝗽𝗶𝘁𝗶, a ne razviti. Dakle 𝗻𝗶𝘀̌𝘁𝗮 𝘀𝗮𝗺𝗶 𝗻𝗲 𝗿𝗮𝘇𝘃𝗶𝗷𝗮𝗺𝗼 𝗻𝗶𝘁𝗶 𝗶𝗻𝘃𝗲𝘀𝘁𝗶𝗿𝗮𝗺𝗼 𝘂 𝗴𝗿𝗮𝗻𝘂 𝗸𝗼𝗷𝗮 𝗶𝗺𝗮 𝗽𝗲𝗿𝘀𝗽𝗲𝗸𝘁𝗶𝘃𝘂 𝗽𝗼𝘃𝗲𝗰́𝗮𝘁𝗶 𝗻𝗮𝘀̌𝘂 𝗽𝗿𝗼𝗱𝘂𝗸𝘁𝗶𝘃𝗻𝗼𝘀𝘁.
Boutique projekt imamo, razvoj nemamo. Problem ipak poprima ozbiljne razmjere jer robotaksi ni na daljinski ne ide! Sve podsjeća na priču Carevo novo ruho, no mnogi su spremni i dalje pljeskati. Tu se 𝗯𝗮𝘀̌ 𝗶𝘀𝗸𝗮𝘇𝗮𝗹𝗮 i 𝗽𝗹𝗮𝘁𝗳𝗼𝗿𝗺𝗮 𝗠𝗼𝘇̌𝗲𝗺𝗼 i gradonačelnik Tomislav Tomašević koji je danas sav ozaren pljeskao neuspješnoj demonstraciji, te izjavio da su zagrebačke „ceste spremne”, da je Rimčev projekt „ambiciozan” i „inovativan”, da je auto „udoban”, te da je to sve baš „jako važno za ekonomiju”.
Platforma Možemo deklarativno zagovara smanjivanje broja automobila u Zagrebu, a dio je Rimčevog projekta obuhvaćao i razvoj i gradnju infrastrukture u Zagrebu – terminala za vozila koji je trebao služiti za njihovo održavanje i čišćenje. Gradonačelnik Tomašević je donio i Zaključak da se raspiše natječaj za osnivanje i prijenos prava građenja na gradskom zemljištu na kojem je trebao niknuti Rimčev Centar mobilnosti na zelenoj površini na Savi, kod studentskog doma Stjepan Radić. Ovakav projekt je valjda morao uključivati komparativnu analizu ekološke učinkovitosti ulaganja u ovakvu vrstu prijevoza u odnosu na ekološku učinkovitost ulaganja u kolektivni javni prijevoz. U projektu se navodilo da će se smanjiti emisija ispušnih plinova. To možda vrijedi za električne automobile, no kakve veze s tim imaju sustavi autonomne vožnje?
Očita je iracionalnost ovog projekta i za Zagreb, kao i perjanice NPOO-a. Pitanje je hoće li se uopće realizirati autonomna vozila kada znamo da su 𝗙𝗼𝗿𝗱, 𝗩𝗼𝗹𝗸𝘀𝘄𝗮𝗴𝗲𝗻, 𝗸𝗮𝗼 𝗶 𝗱𝗿𝘂𝗴𝗶 𝗼𝗱𝘂𝘀𝘁𝗮𝗹𝗶 𝗼𝗱 𝘀𝗹𝗶𝗰̌𝗻𝗶𝗵 𝗽𝗿𝗼𝗷𝗲𝗸𝗮𝘁𝗮. No i bez toga, tu je i pitanje 𝘁𝗿𝗲𝗯𝗮 𝗹𝗶 𝗻𝗮𝗺𝗮 𝘇𝗯𝗶𝗹𝗷𝗮 𝗳𝗹𝗼𝘁𝗮 𝗼𝗱 𝟳𝟬𝟬 𝗻𝗼𝘃𝗶𝗵 𝘃𝗼𝘇𝗶𝗹𝗮 𝘂 𝗸𝗮𝗼𝘁𝗶𝗰̌𝗻𝗼𝗺 𝘇𝗮𝗴𝗿𝗲𝗯𝗮𝗰̌𝗸𝗼𝗺 𝗽𝗿𝗼𝗺𝗲𝘁𝘂? Što ćemo s nezaposlenim vozačima taksija? Zašto ne razvijamo javni-besplatni promet?
Pregled članaka Radničke fronte na ovu temu, kao i niz optužbi, uvreda, pljuvačnice kroz koju smo prošli zbog te kritike možete pročitati ovdje:
Tako je i naša kritika 𝗧𝗼𝗱𝗼𝗿𝗶𝗰́𝗮 bila u svoje vrijeme ocijenjena kao “𝘁𝗶𝗽𝗶𝗰̌𝗮𝗻 𝗵𝗿𝘃𝗮𝘁𝘀𝗸𝗶 𝗷𝗮𝗹”.
Pročitajte što smo sve otkrili uključujući i otkriće našeg člana vezano uz malverzacije oko kampusa.
𝗠𝗮𝘁𝗲 𝗥𝗶𝗺𝗮𝗰 – 𝗯𝗮𝗹𝗸𝗮𝗻𝘀𝗸𝗮 𝗘𝗹𝗶𝘇𝗮𝗯𝗲𝘁𝗵 𝗛𝗼𝗹𝗺𝗲𝘀
Za Matu Rimca država traži odgodu za jednu fazu u razvoju robotaksija – to je faza razvoja robotaksija za koje je još 2021. godine Mate tvrdio da postoje prototipovi, te da će do kraja 2024. voziti na zagrebačkim ulicama. To “voziti” se prije dvije godine pretvorilo u nešto opreznije obećanje od 60 prototipova, da bi se nakon što mu je odobreno skoro 200 milijuna eura izravne bespovratne potpore, sada od EU tražila odgoda za još jednu godinu.
No na pragu te famozne 2024. godine, kada se konačno trebalo pokazati neke rezultate godinâ uplaćivanja u Rimčevu blagajnu, traži se još jedna odgoda.
Radnička fronta je upozoravala kada je Mate Rimac već kasnio s projektom homologacije Nevere za koju je tražio dva puta odgodu. Nadležne je o kašnjenju projekta vrijednog 50 milijuna kuna Rimac, kako smo saznali obavijestio telefonom, a javnosti lakonski odgovorio “𝗸𝗮𝘀𝗻𝗶𝗺𝗼 𝗷𝗲𝗯**𝗮”. Izvlačio se na COVID-19, što bi se i moglo uzeti u obzir da to nije bilo već drugo kašnjenje – prvu odgodu je dobio 2020. godine da bi opet 2021. tražio novu. Ne samo to, već je država navedenom odgodom kršila odredbe Općih uvjeta koji se primjenjuju na projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova. Država nije tražila nikakve dokaze za razloge kašnjenja, niti je Rimcu slala upozorenja zbog kašnjenja.
Danas je mnogima jasnije zašto smo ponavljali da je riječ o 𝗯𝗮𝗹𝗸𝗮𝗻𝘀𝗸𝗼𝗷 𝗘𝗹𝗶𝘇𝗮𝗯𝗲𝘁𝗵 𝗛𝗼𝗹𝗺𝗲𝘀. Holmes je prevarantica koja je godinama gurala projekt Edison izmišljajući rezultate i dosege svojeg “projekta”. Elizabeth Holmes je, doduše, optužena i osuđena zbog prevare s navodnim izumom uređaja za testiranje krvi, Theranosovog Edisona, nakon što ju je časopis Forbes proglasio najmlađom i najbogatijom ženskom poduzetnicom koja je sama izgradila svoje carstvo.
Danas se pak već gradi odstupnica Rimcu, pa nas uče da 𝗥𝗶𝗺𝗮𝗰 𝘂𝗼𝗽𝗰́𝗲 𝗻𝗲𝗺𝗮 𝘃𝗲𝘇𝗲 𝘀 𝗥𝗶𝗺𝗮𝗰 𝗔𝘂𝘁𝗼𝗺𝗼𝗯𝗶𝗹𝗶𝗺𝗮! To je sažetak novijeg igrokaza “Mi plaćamo – privatnik/Rimac se bogati”. Naime i nakon što je postalo jasno da se novci daju Mati Rimcu za projekt koji je više puta tražio odgodu i kršio rokove – njegov partner, izvršni direktor firme Project 3 Mobility, koja nije imala niti web stranicu kada je u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti proglašena projektom od najvišeg značaja za Republiku Hrvatsku, Marko Pejković – informira nas da Rimac već 2,5 godine nije “operativno uključen u P3”, već je “samo” član nadzornog odbora. Mate Rimac, naime, prema Pejkoviću nema veze s Rimac Automobilima!
Radnička fronta već godinama upozorava na Rimca. Upozoravali smo da tehnologiju, ako će je uopće i biti, razvijaju Koreanci, ali i drugi, te da 𝘂 𝗡𝗮𝗰𝗶𝗼𝗻𝗮𝗹𝗻𝗼𝗺 𝗽𝗹𝗮𝗻𝘂 𝗼𝗽𝗼𝗿𝗮𝘃𝗸𝗮 𝗶 𝗼𝘁𝗽𝗼𝗿𝗻𝗼𝘀𝘁𝗶 𝘁𝗮𝗸𝗼 𝗶 𝗽𝗶𝘀̌𝗲 𝗱𝗮 𝗰́𝗲 𝘀𝗲 𝘁𝗲𝗵𝗻𝗼𝗹𝗼𝗴𝗶𝗷𝗮 𝗔𝗜 𝗸𝘂𝗽𝗶𝘁𝗶, a ne razviti. Dakle 𝗻𝗶𝘀̌𝘁𝗮 𝘀𝗮𝗺𝗶 𝗻𝗲 𝗿𝗮𝘇𝘃𝗶𝗷𝗮𝗺𝗼 𝗻𝗶𝘁𝗶 𝗶𝗻𝘃𝗲𝘀𝘁𝗶𝗿𝗮𝗺𝗼 𝘂 𝗴𝗿𝗮𝗻𝘂 𝗸𝗼𝗷𝗮 𝗶𝗺𝗮 𝗽𝗲𝗿𝘀𝗽𝗲𝗸𝘁𝗶𝘃𝘂 𝗽𝗼𝘃𝗲𝗰́𝗮𝘁𝗶 𝗻𝗮𝘀̌𝘂 𝗽𝗿𝗼𝗱𝘂𝗸𝘁𝗶𝘃𝗻𝗼𝘀𝘁. Mi u konačnici financiramo razvoj baterijskog i elektroničnog sustava pogona te karoserije. Nakon niza godina financiranja Rimčevih sadašnjih projekata, tehnologije će na kraju razdoblja biti u njegovom vlasništvu, a javna dobrobit skoro pa nikakva.
Očita je iracionalnost odabira ovog projekta kao perjanice NPOO. Pitanje je hoće li se uopće realizirati autonomna vozila kada znamo da su 𝗙𝗼𝗿𝗱, 𝗩𝗼𝗹𝗸𝘀𝘄𝗮𝗴𝗲𝗻, 𝗸𝗮𝗼 𝗶 𝗱𝗿𝘂𝗴𝗶 𝗼𝗱𝘂𝘀𝘁𝗮𝗹𝗶 𝗼𝗱 𝘀𝗹𝗶𝗰̌𝗻𝗶𝗵 𝗽𝗿𝗼𝗷𝗲𝗸𝗮𝘁𝗮. No i bez toga, tu je i pitanje 𝘁𝗿𝗲𝗯𝗮 𝗹𝗶 𝗻𝗮𝗺𝗮 𝘇𝗯𝗶𝗹𝗷𝗮 𝗳𝗹𝗼𝘁𝗮 𝗼𝗱 𝟳𝟬𝟬 𝗻𝗼𝘃𝗶𝗵 𝘃𝗼𝘇𝗶𝗹𝗮 𝘂 𝗸𝗮𝗼𝘁𝗶𝗰̌𝗻𝗼𝗺 𝘇𝗮𝗴𝗿𝗲𝗯𝗮𝗰̌𝗸𝗼𝗺 𝗽𝗿𝗼𝗺𝗲𝘁𝘂? Što ćemo s nezaposlenim vozačima taksija? Zašto ne razvijamo javni-besplatni promet?
Tu se 𝗻𝗶𝗷𝗲 𝗯𝗮𝘀̌ 𝗶𝘀𝗸𝗮𝘇𝗮𝗹𝗮 𝗻𝗶 𝗽𝗹𝗮𝘁𝗳𝗼𝗿𝗺𝗮 𝗠𝗼𝘇̌𝗲𝗺𝗼 koja, deklarativno, zagovara smanjivanje broja automobila u Zagrebu, jer je dio Rimčevog projekta obuhvaćao razvoj i gradnju infrastrukture u Zagrebu – terminala za vozila koji je trebao služiti za njihovo održavanje i čišćenje. Gradonačelnik Tomašević je donio i Zaključak da se raspiše natječaj za osnivanje i prijenos prava građenja na gradskom zemljištu na kojem je trebao niknuti Rimčev Centar mobilnosti na zelenoj površini na Savi, kod studentskog doma Stjepan Radić. Ovakav projekt je valjda morao uključivati komparativnu analizu ekološke učinkovitosti ulaganja u ovakvu vrstu prijevoza u odnosu na ekološku učinkovitost ulaganja u kolektivni javni prijevoz. U projektu se navodilo da će se smanjiti emisija ispušnih plinova. To možda vrijedi za električne automobile, no kakve veze s tim imaju sustavi autonomne vožnje?
Pisali smo o ovim i drugim problemima Rimčevog projekta od samog početka:
Naši članovi su otkrili jednu od najvećih prevara – malverzaciju oko kampusa. Upozoravali smo da je ugovorom između Svete Nedelje i Rimac Automobila d.o.o. Rimac došao do građevinskog zemljišta od gotovo 200.000 kvadratnih metara na sljedećih 69 godina 𝘇𝗮 𝗺𝗮𝗻𝗷𝗲 𝗼𝗱 𝗹𝗶𝗽𝘂 𝗽𝗼 𝗸𝘃𝗮𝗱𝗿𝗮𝘁𝘂 𝗺𝗷𝗲𝘀𝗲𝗰̌𝗻𝗼 (19.934,10 kn godišnje)! Dok su se Fokus i HDZ nadmetali tko će biti više na usluzi obitelji Rimac, od Ministarstva graditeljstva smo tražili dokumente koji su potvrdili naše sumnje, a nakon što smo proučili zapisnike sjednice gradskog vijeća Svete Nedjelje. Jasno je bilo da se od gradonačelnika Zurovca, tako i od države koja je zemljište prenijela u vlasništvo grada Svete Nedelje, Rimcu pogodovalo. U zapisnicima izričito stoji da je HDZ-ova vijećnika Halužana osobno zvao Ivan Rimac, otac Mate Rimca, da bi se ubrzao i riješio postupak dodjeljivanja zemljišta.
Ivan Rimac je HDZ-ov privatizacijski tajkun kojem se u više postupaka sudilo za gospodarske malverzacije, a jedno vrijeme je bio i lice s Interpolove tjeralice zbog utaje poreza u Njemačkoj. Iako se Matu voli hvaliti kao poduzetnika koji je sve “sam postigao”, “bez ičije pomoći” – Ivan Rimac je od početka involviran u poduzeće Mate Rimca, od početne “posudbe” do toga da mu je bio predsjednik nadzornog odbora. Halužan je na sjednicama vijeća Svete Nedjelje jasno prenio prijetnje Rimca-oca o odlasku poduzeća ako im se ne ispune zahtjevi.
Upozoravali smo da je natječaj za zemljište vrijedno 82 milijuna kuna, koje su Rimac Automobili dobili za 1 lipu po kvadratu mjesečno, namješten, odnosno da su uvjeti natječaja, nakon intervencije oca Mate Rimca, a preko HDZ-a i Fokusa, bili takvi da se samo jedna firma mogla na njih javiti, te da je početna cijena postavljena debelo ispod tržišne.
U Saboru, gdje se zakoni kroje za ovakve potrebe, jedini smo uložili 𝗮𝗺𝗮𝗻𝗱𝗺𝗮𝗻 na izmjene Zakona o unapređenju poduzetničke infrastrukture u prosincu 2021. godine kojim se omogućilo da se Ministarstvo gospodarstva izuzme od daljnjeg raspolaganja nekretninom koju je darovalo jedinicama lokalne i područne samouprave. Jednom kada Ministarstvo daruje zemljište ili nekretninu JLPS one mogu bez ikakvog nadzora države to jednostavno proslijediti podobnom poduzetniku, bez obzira služi li neki projekt općim ili privatnim interesima.
Sve dok stvari nisu postale očite, pratili smo nedostatak bilo kakvog kritičnog komentara neoliberala koji nisu imali nikakvih problema s dijeljenjem “naših novaca” Mati Rimcu, dok su istovremeno napadali Radničku frontu.
Kada sam u emisiji Nedjeljom u 2 rekla da je Rimac obična prevara, poput Elizabeth Holmes doživjela sam uvrede, prijetnje, prijetnje tužbama.
𝗗𝗮𝗿𝗶𝗼 𝗭𝘂𝗿𝗼𝘃𝗲𝗰 𝗺𝗶 𝗷𝗲 𝗽𝗼𝗿𝘂𝗰̌𝗶𝗼 𝗱𝗮 “𝗶𝗱𝗲𝗺 𝗻𝗮 𝘁𝗲𝗿𝗮𝗽𝗶𝗷𝘂”. Pisali su se tekstovi o tome kako bi me Rimac trebao za tu izjavu tužiti, te da je on “𝘇𝗮 𝗛𝗿𝘃𝗮𝘁𝘀𝗸𝘂 𝘃𝗲𝗰́ 𝘀𝗮𝗱𝗮 𝘂𝗰̌𝗶𝗻𝗶𝗼 𝘃𝗶𝘀̌𝗲 𝗻𝗲𝗴𝗼 𝗶𝗷𝗲𝗱𝗮𝗻 𝗽𝗼𝗹𝗶𝘁𝗶𝗰̌𝗮𝗿 𝗶𝗸𝗮𝗱, 𝘃𝗶𝘀̌𝗲 𝗻𝗲𝗴𝗼 𝗙𝗿𝗮𝗻𝗷𝗼 𝗧𝘂đ𝗺𝗮𝗻, 𝗔𝗻𝘁𝗲 𝗦𝘁𝗮𝗿𝗰̌𝗲𝘃𝗶𝗰́ 𝗶 𝗸𝗿𝗮𝗹𝗷 𝗧𝗼𝗺𝗶𝘀𝗹𝗮𝘃 𝘇𝗮𝗷𝗲𝗱𝗻𝗼”(!). Index je intervjuirao “uglednog” fizičara koji je, eto, slučajno i surađivao s Rimac Automobilima, da bio ovaj izjavio da je moja teza besmislena i čisti “𝗮𝗱 𝗵𝗼𝗺𝗶𝗻𝗲𝗺 𝗻𝗮𝗽𝗮𝗱”. 𝗠𝗮𝘁𝗲 𝗥𝗶𝗺𝗮𝗰 𝗷𝗲 𝘂𝘃𝗿𝗶𝗷𝗲đ𝗲𝗻𝗼 𝗼𝗱𝗴𝗼𝘃𝗼𝗿𝗶𝗼 da će on biti “jedina budala na svijetu koja ovakvu investiciju financira 100% bez subvencija”, te klasičnom ucjenom – da je pitanje njegove “motivacije buduće investicije raditi u Hrvatskoj”.Bogami nije radio bez subvencija, nije bio “jedina budala”…
Upozoravali smo da Mate Rimac krši sve rokove te da je projekt robotaksija upitan, te da je Rimac priča slična Todoriću i da će slično završiti:
I tako dalje i tako dalje… Na nama se sručilo drvlje i kamenje zbog našeg stava prema Rimcu, optužbe, trolanje tržišnih fundamentalista, demonizacija i ridikulizacija RF-a i naših ideja u liberalnim medijima, strašenje “crvenom nemani”…
Smiješno je bilo čitati kako su tržišni fundamentalisti poput 𝗖𝘃𝗲𝘁𝗼𝗷𝗲𝘃𝗶𝗰́𝗮 i sličnih mrtvi hladni izjavljivali kako novac iz proračuna koji će dobiti Rimac „𝗻𝗶𝗷𝗲 𝗻𝗮𝘀̌ 𝗻𝗼𝘃𝗮𝗰”, a i bogu i vragu su dosadili s pričom o „uhljebima u javnom sektoru” (gdje oni uhljebima smatraju sve profesore, liječnike, službenike…) koji njima neprestano uzimaju „njihov” novac preko poreza, pune proračun koji odlazi tamo gdje oni ne žele da odlazi. Samo kada se taj novac slijeva u privatne džepove, to im nije problematično. Kapital stvara mrežu svojih “javnih promotora”, klimavaca koji su, pa i bez ikakve ili uz sitnu naknadu spremni držati mu stranu. Cvetojević sada, sve neuvjerljivije širem puku, prisnažuje Rimcu da čak 𝗻𝗶𝗷𝗲 𝘀̌𝘁𝗲𝘁𝗮 𝗶 𝗮𝗸𝗼 𝗶 “𝗽𝗿𝗼𝗽𝗮𝗱𝗻𝗲 𝗹𝗼𝘃𝗮 𝘇𝗮 𝗿𝗼𝗯𝗼𝘁𝗮𝗸𝘀𝗶𝗷𝗲” 𝗷𝗲𝗿 𝘀𝗲 “𝗽𝗿𝗼𝗯𝗮𝗹𝗼 𝗻𝗮𝗽𝗿𝗮𝘃𝗶𝘁𝗶 𝗻𝗲𝘀̌𝘁𝗼 𝘀𝘃𝗷𝗲𝘁𝘀𝗸𝗼”. Zaboravio je reći da je to NAŠA lova, a i da smo mi već imali nešto svjetsko – farmaceutsku, brodograđevnu, prehrambenu industriju, ali smo to zamijenili za turizam i uslužne djelatnosti (koje nemaju mogućnost proizvesti višu dodanu vrijednost), te za prodavanje robo-magle upravo pod utjecajem medija i tržišnih fundamentalista koji godinama promoviraju takav “razvoj”.Rimac je medijima, hrvatskoj Vladi, poduzetništvu, pa i školstvu služio kao 𝗽𝗼𝘀𝘁𝗲𝗿 𝗯𝗼𝘆 – reklama budućnosti privrede koja će naslijediti sve što smo uništili.
Dodijelilo mu se 𝗽𝗼𝗰̌𝗮𝘀𝗻𝗶 𝗱𝗼𝗸𝘁𝗼𝗿𝗮𝘁 𝗦𝘃𝗲𝘂𝗰̌𝗶𝗹𝗶𝘀̌𝘁𝗮 𝗝𝘂𝗿𝗷𝗮 𝗗𝗼𝗯𝗿𝗶𝗹𝗲 𝘂 𝗣𝘂𝗹𝗶, iako kao student nije uspio završiti niti Vern.No mitove bi bilo teže održavati bez podrške “izvana”. EU podrška je dugo služila kao crvena krpa kojom se mahalo pred nosom svakog kritičara. Ne, ne iznenađuje podrška koja dolazi iz Evrope jer Mate Rimac i njegovo poslovno carstvo ne predstavljaju nikakvu konkurenciju većim automobilskim kompanijama. To su “𝗯𝗼𝘂𝘁𝗶𝗾𝘂𝗲 𝗽𝗿𝗼𝗷𝗲𝗸𝘁𝗶”, radi se nešto ekskluzivno, mogu se dobiti i evropski novci, pogotovu zato što to ne ugrožava industriju evropskih najvećih tvornica i proizvođača automobila. EU se može pohvaliti da među “velikima” financira i one male.
Tu je i neizostavna 𝗽𝗿𝗶𝗰̌𝗮 𝗼 𝗣𝗼𝗿𝘀𝗰𝗵𝗲𝘂 koji je ušao u vlasništvo Rimca, pa se govorilo kako je to svjetska ugledna kompanija koja sigurno ne bi investirala u nešto što je upitan projekt. To je pak samo po sebi potpuna neistina. Vlasnik Porschea – Volkswagen je sudjelovao u jednoj od najvećih prevara vezanih uz namještanje ekotestova za njihova dizel vozila (tzv. “𝗗𝗶𝗲𝘀𝗲𝗹𝗴𝗮𝘁𝗲” u rujnu 2015. godine) u kojoj su lažno prikazivali koliko njihovi automobili zagađuju. Softver koji su ugradili u 11 milijuna automobila manipulirao je s emisijama CO2 tako da se krivotvorilo podatke o emisiji štetnih plinova. Tako da, ne, nije to samo “naša priča”, nije to “samo tako kod nas”…
Rimac je kompletno ideološka poruka, oko njega se prelama cijela paleta poduzetničkih mitova, pa se čak našao i 𝘂 𝘀̌𝗸𝗼𝗹𝘀𝗸𝗶𝗺 𝘂𝗱𝘇̌𝗯𝗲𝗻𝗶𝗰𝗶𝗺𝗮, kao primjer uspješnog “izumitelja”. Djeci se poručuje – ako ćete biti kao Mate Rimac onda ćete biti i uspješni i bogati, a ako to ne uspijete sami ste si za to krivi, pri čemu se u potpunosti ignorira čitav set unaprijed postavljenih odnosa moći u društvu. Možemo li ignorirati i sve češće i tragičnije 𝗮𝘂𝘁𝗼𝗺𝗼𝗯𝗶𝗹𝘀𝗸𝗲 𝗻𝗲𝘀𝗿𝗲𝗰́𝗲 u kojima mladi bogati vozači u jurilicama koje su im kupili nadobudni očevi gaze pješake, zabijaju se u druge automobile, uništavaju svoje i tuđe živote?
Tu se prelama i čitava bijeda autokolonijalnih narativa – od priče o novom tipu “mladog poduzetnika”, do carističkih usporedbi s engleskom monarhijom i kraljevima gdje se Matu i “njegovu Katarinu” naziva novom hrvatskom vlastelom. To je naša mala slikovnica koja se kreira sa svrhom.
Svakako sada, kada polako postaje jasno ono na što smo upozoravali godinama. No isto kako su nas optuživali dok smo kritizirali Rimca, tako je i naša kritika 𝗧𝗼𝗱𝗼𝗿𝗶𝗰́𝗮 bila u svoje vrijeme demonizirana i ridukulizirana kao “𝘁𝗶𝗽𝗶𝗰̌𝗮𝗻 𝗵𝗿𝘃𝗮𝘁𝘀𝗸𝗶 𝗷𝗮𝗹”.
Možda je ovo vrijedna lekcija, malo je plaćena ako nakon nje shvatimo da umjesto da država financira nečiji privatni biznis – država treba biti poduzetnik. Zašto država ne bi financirala svoje znanstvene institute i industrijske pogone? Sjajno bi bilo kada bismo, primjerice, imali projekt transformacije nekog industrijskog diva na recimo, uistinu, proizvodnju električnih baterija, ali za 𝘀𝗿𝗲𝗱𝘀𝘁𝘃𝗮 𝗷𝗮𝘃𝗻𝗼𝗴 𝗽𝗿𝗶𝗷𝗲𝘃𝗼𝘇𝗮.
Kad ljevica zagovara da država treba financirati 𝗯𝗿𝗼𝗱𝗼𝗴𝗿𝗮𝗱𝗶𝗹𝗶𝘀̌𝘁𝗮 𝘂 𝗱𝗿𝘇̌𝗮𝘃𝗻𝗼𝗺 𝘃𝗹𝗮𝘀𝗻𝗶𝘀̌𝘁𝘃𝘂, onda nam je tumačeno da ne može država financirati gubitaše. No, kad država 10 godina ulaže u firmu u privatnom vlasništvu koja je samo jednu godinu ostvarila dobit (2020. godine), to je u redu.
Da definitivno ne idemo u pravom smjeru – reći će nam uostalom i Svjetska banka – iako je upravo ona dobrim dijelom odgovorna za smjer kojim uporno idemo – što više privatizacije, “manja država”, neoliberalizacija, deregulacija… U Memorandumu svjetske banke daje se komparativna analiza hrvatske ekonomije prikazujući tzv. indeks ekonomske kompleksnosti (𝗘𝗰𝗼𝗻𝗼𝗺𝗶𝗰 𝗖𝗼𝗺𝗽𝗹𝗲𝘅𝗶𝘁𝘆 𝗜𝗻𝗱𝗲𝘅 – 𝗘𝗖𝗜) koji mjeri sofisticiranost izvoza neke nacionalne ekonomije prema ‘intenzitetu znanja’ sadržanih u izvoznim proizvodima i uslugama. Prema tom pokazatelju Hrvatska zaostaje za prosjekom usporedivih EU zemalja, a imala je i najveći pad indeksa ekonomske kompleksnosti u periodu između 2008. i 2019. godine. Podsjetimo se, to su upravo godine gašenja i uništavanja domaće brodogradnje.
Spektakl otvaranja 𝗣𝗲𝗹𝗷𝗲𝘀̌𝗸𝗼𝗴 𝗺𝗼𝘀𝘁𝗮 je bio vjerojatno savršena ilustracija pompozne hrvatske propasti – most su izgradili Kinezi, projektirao ga je Slovenac, financirala EU, a otvorio ga je električni auto Mate Rimca kojem se već iz proračuna iskeširalo 1,5 milijardi kuna za robotaksije.
U publici je sve pljeskom pozdravljao ministar 𝗣𝗮𝗹𝗮𝗱𝗶𝗻𝗮 koji je osobno sudjelovao u uništavanju Hidroelektre – jedne od nekad uspješnih domaćih građevinskih firmi koja je uz Mostogradnju gradila Krčki (Titov) most. Pljeskali su i 𝗚𝗿𝗹𝗶𝗰́-𝗥𝗮𝗱𝗺𝗮𝗻 koji kešira od zbrinjavanja životinjskih lešina nakon svinjske kuge. Plješću oni koji imaju čemu pljeskati – vlastitom bogaćenju, privatnoj koristi. Nakon desetljeća vladavina anti-narodnih vlada više nema ni znanja ni tehnologije, pa preostaju samo režirani režimski spektakli – čista magla Rimac automobila.
I što će se desiti kada se taj balon od sapunice rasprsne? Matini štitonoše i on sam već sada pripremaju odstupnicu tumačeći da je puno novaca dobio od države, ali da su strani 𝗶𝗻𝘃𝗲𝘀𝘁𝗶𝘁𝗼𝗿𝗶 𝗱𝗮𝗹𝗶 “𝗷𝗼𝘀̌ 𝘃𝗶𝘀̌𝗲” – kao da to koliko su navodno dali strani investitori ima ikakvog utjecaja na ostatak društva u Hrvatskoj. Cvetojević tvrdi čak i da je bolje baciti novac nego dati ga za hrvatsku brodogradnju, industriju koja može zaposliti desetke tisuća radnika u Hrvatskoj i imati utjecaj na niz povezanih industrija, biti uistinu poligon za razvoj informacijskih tehnologija, znanosti i to u grani u kojoj još uvijek imamo know-how, vrhunske stručnjake, znanstvenike i fakultete! Neki su stručnjaci otišli u inozemstvo, no spremni su se vratiti.Mate Rimac već ulazi u novi, 𝗻𝗲𝗸𝗿𝗲𝘁𝗻𝗶𝗻𝘀𝗸𝗶 𝗯𝗶𝘇𝗻𝗶𝘀 𝘂 𝗗𝘂𝗯𝗮𝗶𝗷𝘂, kreće klasična diverzifikacija poslovanja, a sa sloganom dostojnim naše vlastele. Hvali Mate Dubaji jer tamo ljudi “𝘀𝘁𝘃𝗮𝗿𝗻𝗼 𝗺𝗼𝗴𝘂 𝘂𝘇̌𝗶𝘃𝗮𝘁𝗶 𝘂 𝘀𝘃𝗼𝗺 𝗯𝗼𝗴𝗮𝘁𝘀𝘁𝘃𝘂 𝗯𝗲𝘇 𝗱𝗮 𝗶𝗵 𝘀𝗲 𝗼𝘀𝘂đ𝘂𝗷𝗲”, pa čak u nekim gradovima Europe i baca rajčice na luksuzne automobile.
Očito je da je sve spremno ili za još jednu lijepu priču iz Hrvatske – uništena industrija, vrhunska proizvodnja magle, ili je došlo vrijeme za lekciju koju smo valjda do sada već savladali i reakciju – 𝗗𝗼𝘀𝘁𝗮 𝗷𝗲!
𝗡𝗮 𝗽𝗿𝗲𝗱𝘀𝘁𝗼𝗷𝗲𝗰́𝗶𝗺 𝗶𝘇𝗯𝗼𝗿𝗶𝗺𝗮 𝘀𝗺𝗶𝗷𝗲𝗻𝗶𝗺𝗼 𝗼𝗻𝗲 𝗸𝗼𝗷𝗶𝗺𝗮 𝗷𝗲 𝘃𝗹𝗮𝗱𝗮 𝘀𝗮𝗺𝗼 𝗽𝗼𝗹𝘂𝗴𝗮 𝘇𝗮 𝗼𝘀𝘁𝘃𝗮𝗿𝗶𝘃𝗮𝗻𝗷𝗲 𝗽𝗿𝗶𝘃𝗮𝘁𝗻𝗶𝗵 𝗶𝗻𝘁𝗲𝗿𝗲𝘀𝗮! Preuzmimo budućnost u svoje ruke – jer budućnost s korumpiranim elitama za nas može biti samo – odgođena!