Kiša...
Već danima
Neumorno pada
Niz krovove
Staroga grada...
Neumoljivo pere
Stare staze
Da drugi,
Kuda smo mi
Ne prolaze...
Kiša pada
Sakriti želi
Da smo se ikada
Nas dvoje
Sreli,
Voljeli...
Isprana je
Svaka nada
O ljubavi
Kakvu smo
Nekada sanjali...
Čudno se osječam
Sad kad kiša
Je
Stala
Samo ti odgovor imaš
Samo ti
Da
Samo
Ti...
Možda odgovor
I nije prav
Al kiša isprala je
Čemer sav
Sad je
Zadatak Sunca
Da probudi
Naša tužna srca...
@utori: Dušica U. M. & Bliss S.