Kristalni glas Dunje Bahtijarević i poezija u kojoj se ogleda iskustvo izbjeglištva još će dugo odzvanjati u sjećanju posjetitelja koji su se sinoć, 24. rujna okupili u Klubu-knjižari Giardini 2. Pulskoj publici već poznata glazbenica, koja je do sada izdala pet studijskih albuma, po prvi puta predstavila se u ulozi pjesnikinje na premijernom predstavljanju debitantske pjesničke zbirke „Stokuća“ (H.D.P.), a uslijedila je prva izvedba glazbenog performansa u kojem je autorica govorila stihove, prateći ih a capella izvedbom tradicijskih napjeva.
„Kada sam se sjetila riječi stokuća, mislila sam da to mora biti naslov jer se u svim tim pjesmama radi o nekom tipu gostovanja, neuzemljenosti, ili iz socijalne mreže ili u romantičnom smislu, jer svi mi smo gosti u nečjem životu, u nečjem prostoru.“, otvorila je autorica razgovor koji je vodila Helena Vodopija, a čiju okosnicu su činile teme pripadnosti, slobode i empatije u kontekstu izbjegličkog iskustva.
„U izmještenosti postoji neka vrsta svojeglavosti jer si sam sebi dom, i nisi navikao na veliku zajednicu, a s druge strane postoji velika želja za pripadanjem.Postoji tenzija između toga kako očuvati svoje, a tvoje je poprilično prazno, i kako se povezati s drugim koji je možda toliko različit da je to nemoguće“, kazala je Dunja Bahtijarević. Na pitanje o (ne)mogućnosti poistovjećivanja s onima čija su iskustva različita od naših autorica je odgovorila: „U svakom pokušaju empatije preplavljuje nas vlastito iskustvo. U nastojanju za empatijom postoji želja da vlastito iskustvo vrijedi i u tuđem slučaju. Ne možemo zamisliti kako je drugima, možemo samo pronaći u sebi nešto što rezonira s tim. To je nada da poveznica postoji.“Posebni umjetnički doživljaj bio je performans kroz koji je publika svjedočila procesu spajanja makedonske, međimurske i južnoameričke tradicijske glazbe i njene poezije.
Dunja Bahtijarević (1985., Banja Luka) živi u Zagrebu. Bavi se glazbom, pisanjem i prevođenjem za televiziju i film. U glazbenom radu istražuje tradicijske pjesme i načine na koje one mogu zaživjeti u suvremenosti, koristeći se za taj kontekst neočekivanim instrumentima, elektronikom i poezijom. Objavila je pet albuma (Marta Kolega i Dunja Bahtijarević: Pjesme, Dunjaluk: Dunjaluk, Chant Électronique: Vol. 1, Mimika Orchestra: Altur Mur, Kazan: Ružo) i jedan EP (Dunjaluk: Vrbas). Pjesme su joj dosad objavljivane u časopisima Poezija i Tema, a 2025. objavila je debitantsku zbirku poezije “Stokuća” (H.D.P.).
IZVOR: KLUB GIARDINI 2