Sjedio je sam
u kutu kafića
niz lice
suza se kotrljala
duša mu je jecala
otišla je njegova
voljena...
otišla zauvijek
u zagrljaj zvijezdama
da plovi na oblacima
nebeskog bezdana...
a on, on je još ne pušta
duša mu je bez nje pusta
sjedi sam i kopni
moli boga
njoj da ga vodi...
Na stolici u kutu kafića
sada samo jedna ruža vene
duša nesretnog mladića
odlebdila je do
voljene žene....
@utor: Dušica U. M.