
Tko je sinoć sjedio u publici Male scene Istarskog narodnog kazališta, otkrio je jednu posve novu dimenziju stand-upa. Glumica Lada Bonacci izvela je svoju poticajnu monodramu “Ostatak života” i, bez pretjerivanja, razveselila brojne žene (ali i muškarce) što su dokazivale neprestane salve smijeha.
Skidanje tabua s psihoterapije
Ono što ovu predstavu čini posebnom jest hrabrost da se skine tabu s psihoterapije. Lada nas kroz smijeh potiče na ono najvažnije – da prihvatimo sebe i svoja stanja, kakva god ona bila. Ruši se ono nametnuto uvjerenje da smo ostvareni samo ako kvačicom označimo sve naše i društveno zacrtane ciljeve. Sigurna sam da se svatko od nas mogao prepoznati u barem nekoliko životnih situacija o kojima je progovarala.
Suočavanje s frustracijama: Sjećate li se svog vozačkog ispita?
Za odraslog čovjeka je polaganje vozačkog ispita, istovjetno našem pokušaju kad smo bili bebe da prohodamo.
Sjećate li se i vi te frustracije? Onog osjećaja kada odjednom morate paziti na pješake, znakove, gledati u retrovizore, hvatati mrtvi kut, osluškivati motor i istovremeno mijenjati brzine? A tek instruktori… Mnogi od njih, baš kao ni Ladini, vjerojatno nisu bili ni svjesni koliki su trag (i traumu!) ostavili na naš život.
Zaključak
Ako Ladu Bonacci, našu glumačku superjunakinju, niste uhvatili ovaj put – ovaj 52. put je stvarno bio za pamćenje – svakako je zapratite i ne propustite sljedeću izvedbu.
A sada je red na vas u komentarima: Kakva su vaša sjećanja na instruktore vožnje? Jeste li i vi imali osjećaj da radite nemoguću misiju?
Pišite nam!
Piše: Marija Baćac


