U Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u petak, 30. listopada 2026. u 17 sati bit će otvorena izložba umjetničkih fotografija Aja Sofija: Svjetlost tišine.
Izložba predstavlja izniman fotografski projekt istaknutog turskog fotografa İzzeta Keribara i međunarodno priznatog kaligrafa i fotografa Mehmeda Özçaya. Njihov zajednički rad, nastajao tijekom četiri godine, otkriva povijesnu, arhitektonsku i duhovnu dimenziju Aje Sofije, jednog od najznačajnijih spomenika svjetske kulturne baštine.
Gostovanje izložbe organizirano je u povodu obljetnice osnutka Republike Turske, u suorganizaciji Turskog kulturnog centra Yunus Emre iz Zagreba, Grada Pula-Pola, Islamskog kulturnog centra Pula i Knjižnice.
O izložbi
Izložba Fotografije Aje Sofije (Aja Sofija – svjetlost tišine) predstavlja izniman fotografski projekt istaknutog turskog fotografa İzzeta Keribara i međunarodno priznatog kaligrafa i fotografa Mehmeda Özçaya. Njihov zajednički rad, nastajao tijekom četiri godine, otkriva povijesnu, arhitektonsku i duhovnu dimenziju Aje Sofije, jednog od najznačajnijih spomenika svjetske kulturne baštine.
Projekt je rezultat dugotrajnog umjetničkog istraživanja, obilježenog predanošću, strpljenjem i dubokim poštovanjem prema kulturnoj i povijesnoj vrijednosti ovog veličanstvenog zdanja. Kroz profinjene kompozicije, igru svjetlosti i sjene te pažljivo odabrane detalje, dvojica umjetnika otkrivaju različite dimenzije Aje Sofije i njezinu jedinstvenu estetsku slojevitost.
Fotografije prikazuju arhitektonsku veličanstvenost građevine, bizantske mozaike, islamske umjetničke elemente, dekorativne detalje i posebnu duhovnu atmosferu njezine unutrašnjosti. Svaki kadar donosi drukčiju perspektivu, ističući bogatstvo kulturnih slojeva i umjetničkih tradicija koje su tijekom stoljeća oblikovale ovaj jedinstveni spomenik.
Izložba je prva velika fotografska prezentacija posvećena Aji Sofiji nakon njezina ponovnog otvaranja kao džamije. Projekt je prvi put predstavljen u Predsjedničkoj narodnoj knjižnici u Ankari, uz sudjelovanje predsjednika Republike Turske Recepa Tayyipa Erdoğana, a potom i u knjižnici Rami u Istanbulu.
Izložene fotografije dio su šireg umjetničkog projekta koji je rezultirao i reprezentativnom knjigom Fotografije Aje Sofije. Publikacija obuhvaća opsežnu zbirku fotografija koje dokumentiraju povijesne, arhitektonske, umjetničke i duhovne vrijednosti ovog znamenitog zdanja.
Projekt objedinjuje fotografsku umjetnost i kaligrafsku osjetljivost, stvarajući vizualni zapis koji nadilazi dokumentarnu vrijednost. On predstavlja promišljanje o vremenu, prostoru, kulturnom kontinuitetu i susretu civilizacija.
Kroz objektive İzzeta Keribara i Mehmeda Özçaya, Aja Sofija otkriva se kao mnogo više od arhitektonskog remek-djela: ona je simbol povijesne povezanosti, duhovnosti i univerzalne kulturne baštine čovječanstva.
O İzzetu Keribaru
İzzet Keribar, rođen 1936. godine u Istanbulu, jedan je od najistaknutijih turskih fotografa, poznat po svojem dugogodišnjem istraživanju svjetlosti, prostora, arhitekture i ljudskog iskustva.
S fotografijom se prvi put susreo zahvaljujući starijem bratu Leonu. Njegovo zanimanje za fotografiju razvijalo se na povijesnim ulicama Istanbula, a s vremenom je preraslo u trajnu umjetničku posvećenost. Fotoaparat Leica, koji je dobio na dar nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja, postao je važnim sredstvom njegova umjetničkog izražavanja.
Tijekom Korejskog rata služio je kao prevoditelj i radio kao urednik fotografija u vojnom časopisu, bilježeći svakodnevni život i razaranja Seula. Nakon dvadesetogodišnje stanke, osamdesetih godina prošlog stoljeća ponovno se intenzivno posvetio fotografiji te se afirmirao kao jedno od najvažnijih imena suvremene turske fotografske umjetnosti. Njegov opus obuhvaća različite kulture, krajolike, arhitektonske cjeline i prizore svakodnevnog života. U središtu njegova pristupa nalaze se svjetlost, kompozicija, strpljenje i sposobnost prepoznavanja posebnosti trenutka.
Godine 2011. dodijeljena mu je Velika nagrada Republike Turske za kulturu i umjetnost, koju je podijelio s legendarnim fotografom Arom Gülerom. Godine 2018. primio je i Predsjedničku nagradu za kulturu i umjetnost. Tijekom pandemije pokrenuo je projekt Tihi Istanbul, dokumentirajući prazne gradske ulice i stvarajući vizualni zapis grada u iznimnim okolnostima. U projektu Fotografije Aje Sofije Keribar je svoje dugogodišnje iskustvo usmjerio prema jednom od najznačajnijih spomenika svjetske kulturne baštine. Njegov rad otkriva arhitektonsku ljepotu, povijesne slojeve i duhovnu dimenziju ovog jedinstvenog prostora. Za Keribara fotografija nije samo bilježenje prizora, nego način pripovijedanja. Njegov umjetnički pristup pretvara svaki kadar u vizualnu priču o vremenu, prostoru i čovjeku.
O Mehmedu Özçayu
Mehmed Özçay, rođen 4. srpnja 1961. godine u mjestu Çaykara, u turskoj pokrajini Trabzon, međunarodno je priznati turski kaligraf i fotograf. Njegovo stvaralaštvo povezuje tradicionalnu islamsku umjetnost lijepog pisanja sa suvremenim vizualnim izražavanjem, stvarajući osebujan spoj klasične estetike, geometrije i fotografske osjetljivosti.
Diplomirao je 1986. godine na Teološkom fakultetu Sveučilišta Atatürk u Erzurumu. Zanimanje za kaligrafiju razvio je još tijekom studija, a od 1982. godine usavršavao je klasične stilove sulus i nesih pod vodstvom uglednog kaligrafa Fuada Başara. Kaligrafsku diplomu, odnosno idžazetnamu, stekao je 1993. godine. U svojem umjetničkom razvoju važnu je podršku dobio i od istaknutog povjesničara islamske umjetnosti i kaligrafije M. Uğura Dermana. Međunarodno priznanje stekao je sudjelovanjem na natjecanjima u organizaciji Istraživačkog centra za islamsku povijest, umjetnost i kulturu (IRCICA), na kojima je osvojio značajne nagrade. Među važnim ostvarenjima njegove karijere ističe se sudjelovanje u izradi kaligrafskih natpisa za projekt proširenja Velike džamije u Meki, poznate kao Mesdžid al-Haram, 2015. godine. Godine 2018. imenovan je članom Odbora za kulturnu i umjetničku politiku Predsjedništva Republike Turske.
Uz kaligrafiju, Özçay se intenzivno posvećuje fotografskoj umjetnosti. Osjetljivost za kompoziciju, liniju, svjetlost, sjenu i detalj, razvijenu kroz tradicionalnu umjetnost pisma, prenosi u fotografski medij. Njegovi radovi često prikazuju prirodu, predmete i apstraktne oblike, pretvarajući naizgled jednostavne motive u složene vizualne kompozicije. Posebno se ističe njegov ciklus Portreti drveća, u kojem istražuje teksture debala i kore te otkriva njihove gotovo apstraktne strukture. U projektu Fotografije Aje Sofije Özçay donosi vlastitu umjetničku perspektivu, usmjerenu na arhitektonske detalje, ornamentiku, kompoziciju i duhovnu atmosferu prostora. Njegovo iskustvo u kaligrafiji obogaćuje fotografski pristup osjećajem za ravnotežu, ritam i preciznost, čime dodatno pridonosi estetskoj dubini cijelog projekta.
Zajednički projekt: umjetničko istraživanje Aje Sofije
Projekt Fotografije Aje Sofije nastao je kao rezultat četverogodišnje suradnje İzzeta Keribara i Mehmeda Özçaya, dvojice umjetnika čiji se različiti senzibiliteti nadopunjuju u jedinstvenoj vizualnoj cjelini.
Intenzivan rad započeo je tijekom pandemije, kada je Keribar, uz posebno odobrenje za fotografiranje, počeo sustavno bilježiti Istanbul u njegovoj tišini i neobičnom ozračju. U suradnji s Özçayem odlazio je u Aju Sofiju u ranim jutarnjim satima, ostajući ondje do zalaska sunca. Tijekom brojnih posjeta nastale su tisuće fotografija, iz kojih je nakon dugotrajnog promišljanja i odabira oblikovana reprezentativna cjelina.
Proces stvaranja zahtijevao je strpljenje, predanost i iznimnu osjetljivost za promjene svjetlosti, sjene i teksture, kao i za detalje koji često ostaju skriveni u svakodnevnom promatranju. Umjetnici su istraživali različite poglede na arhitekturu, monumentalnost prostora, dekorativne elemente i atmosferu koja Aju Sofiju čini jedinstvenom. Kako ističe Keribar, knjiga i fotografski projekt nisu tek zbirka slika, nego dokument dugog umjetničkog putovanja, obilježenog tišinom, estetikom i duhovnim promišljanjem. Posebna osjetljivost Mehmeda Özçaya prema fotografskoj umjetnosti dodatno je obogatila projekt, omogućivši povezivanje različitih umjetničkih iskustava u skladnu cjelinu. Rezultat je vizualni zapis koji istodobno dokumentira i interpretira Aju Sofiju, otkrivajući njezinu slojevitu povijest, arhitektonsku raskoš i trajnu kulturnu važnost. Svaka fotografija otvara novu perspektivu i poziva promatrača da zastane, uoči detalje te promišlja o odnosu umjetnosti, povijesti, duhovnosti i vremena. Kroz zajednički rad İzzeta Keribara i Mehmeda Özçaya, Aja Sofija postaje središte vizualne priče o susretu civilizacija, kontinuitetu umjetničkog stvaranja i univerzalnom jeziku kulturne baštine.
IZVOR: GKC Pula
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
