Međunarodna konferencija „Europska genetska baština“ povezala je znanost, uzgoj, upravljanje pašnjacima i suvremene genomske alate u raspravi o tome kako autohtone pasmine sačuvati kao aktivan dio ruralnog prostora i gospodarstva.
Kako sačuvati autohtone pasmine, a istodobno osigurati da one imaju stvarnu ulogu u suvremenoj poljoprivredi, upravljanju pašnjačkim prostorima i ruralnom gospodarstvu? Upravo je to bilo jedno od središnjih pitanja međunarodne konferencije „Europska genetska baština – Uloga autohtonih pasmina u očuvanju pašnjačkih sustava“, koju je Agencija za ruralni razvoj Istre (AZRRI) organizirala u Grand Hotelu Brioni u Puli.
Konferencija je okupila znanstvenike, stručnjake i predstavnike institucija iz Hrvatske, Italije, Grčke, Slovenije i Turske, a program je povezao tri teme koje se sve češće promatraju kao nerazdvojne: očuvanje animalnih genetskih resursa, održivo upravljanje pašnjačkim sustavima i primjenu suvremenih genomskih metoda u uzgoju ugroženih pasmina.
NASLJEĐE PROŠLOSTI KAO TEMELJ BUDUĆNOSTI
Plenarni dio konferencije otvorio je prof. dr. sc. Ante Ivanković, nacionalni koordinator za animalne genetske resurse Republike Hrvatske i profesor Sveučilišta u Zagrebu, predavanjem „Animalni genetski resursi Hrvatske – nasljeđe prošlosti, temelj budućnosti“.
U središtu njegova izlaganja bila je potreba da se autohtone pasmine ne promatraju samo kroz prizmu očuvanja ugroženih populacija, nego kao genetski resurs koji može imati važnu ulogu u budućnosti stočarstva, prilagodbi proizvodnje lokalnim uvjetima i očuvanju funkcionalnih ruralnih prostora.
„Animalni genetski resursi Hrvatske predstavljaju nasljeđe koje smo primili od prethodnih generacija, ali njihova stvarna vrijednost pokazat će se kroz način na koji ih budemo koristili umbudućnosti.
Očuvanje autohtonih pasmina ne smije završiti samo na održavanju broja grla. Potrebno ih je uključiti u suvremene uzgojne programe, održivo upravljanje prostorom i gospodarske modele koji će uzgajivačima omogućiti da od njih mogu živjeti. Tek tada genetska baština postaje stvarni temelj budućnosti“, istaknuo je prof. dr. sc. Ante Ivanković.
Drugo plenarno predavanje održao je prof. emer. dr. sc. Giovanni Bittante sa Sveučilišta u Padovi, koji je temu očuvanja animalnih genetskih resursa sagledao iz šire europske perspektive. U izlaganju je predstavio primjere dobre prakse iz Italije i drugih europskih zemalja, ali i hrvatska iskustva, s posebnim osvrtom na očuvanje istarskog goveda. Prof. Bittante vrlo je dobro upoznat s razvojem programa očuvanja ove pasmine, u čijem je stručnom i znanstvenom praćenju sudjelovao kroz niz istraživanja i međunarodnih suradnji. Posebno je istaknuo važnost povezivanja genetske raznolikosti, prilagodljivosti lokalnim uvjetima, održivog uzgoja i gospodarske valorizacije autohtonih pasmina.
PAŠNJAK NIJE SAMO PROIZVODNA POVRŠINA
Prvi panel, „Sinergija animalnih genetskih resursa, pašnjačkih sustava i tržišne valorizacije proizvoda“, povezao je pitanja uzgoja, korištenja pašnjaka i ekonomske održivosti proizvodnje.
Rasprava je pokazala da se budućnost autohtonih pasmina ne može odvojiti od pitanja tko koristi pašnjake, kako se njima upravlja i postoji li ekonomski interes za nastavak takve proizvodnje.
Pašnjaci i travnjaci nisu samo izvor hrane za stoku, već prostor u kojem se istodobno susreću proizvodnja hrane, bioraznolikost, zaštita tla, očuvanje otvorenih staništa i identitet krajobraza. Zbog toga je jedan od važnih zaključaka rasprave bio da očuvanje pasmine nema puni učinak ako se istodobno gubi prostor i proizvodni sustav u kojem je ta pasmina nastala.
Posebna pozornost posvećena je i tržišnoj valorizaciji proizvoda autohtonih pasmina. Sudionici su istaknuli da se dugoročna održivost uzgoja ne može temeljiti isključivo na potporama, već je potrebno razvijati proizvode i tržišne modele koji prepoznaju dodanu vrijednost lokalne pasmine, načina uzgoja i prostora iz kojeg proizvod dolazi.
GENOMIKA MIJENJA NAČIN NA KOJI ČUVAMO MALE POPULACIJE
Drugi panel, „Genomika u funkciji očuvanja ugroženih izvornih pasmina“, fokus je prebacio na suvremene znanstvene alate i njihovu praktičnu primjenu u uzgojnim programima.
Govoreći o malim i ugroženim populacijama, sudionici su istaknuli važnost povezivanja tradicionalnih uzgojnih podataka s novim genomskim informacijama. Takav pristup omogućuje preciznije praćenje genetske raznolikosti, kvalitetnije planiranje parenja, smanjenje rizika od srodstva te bolje donošenje uzgojnih odluka.
Time genomika postaje ne samo istraživački alat, već sve više i praktičan instrument za očuvanje pasmina čije male populacije ne ostavljaju puno prostora za pogrešne uzgojne odluke.
OD OČUVANJA PASMINE DO OČUVANJA CIJELOG SUSTAVA
Za AZRRI je ovogodišnja konferencija nastavak dugoročnog pristupa u kojem se očuvanje autohtonih istarskih pasmina povezuje s uzgojem, očuvanjem genetskog materijala, upravljanjem prostorom, razvojem proizvoda i njihovom gospodarskom i gastronomskom valorizacijom.
Kroz Istarsku banku animalnih gena, uzgojne programe, rad s uzgajivačima te razvoj i promociju proizvoda autohtonih pasmina, AZRRI nastoji stvoriti model u kojem očuvanje genetske baštine nije izolirana aktivnost, nego dio šireg razvoja ruralnog prostora.
„Naš cilj nije samo sačuvati pasminu kao broj u evidenciji, nego sačuvati cijeli sustav koji joj daje smisao – uzgajivača, pašnjak, proizvod i ruralni prostor. Ako autohtona pasmina nema mjesto u gospodarstvu i ako uzgajivač od nje ne može ostvariti održivu proizvodnju, njezino dugoročno očuvanje postaje sve teže. Zato AZRRI povezuje genetiku, uzgoj, upravljanje prostorom i tržišnu valorizaciju. Upravo u toj povezanosti vidimo budućnost autohtonih pasmina Istre i Europe“, istaknuo je Igor Merlić, direktor Agencije za ruralni razvoj Istre (AZRRI).
ZAJEDNIČKO PITANJE: KAKO OČUVATI PASMINU KOJA ĆE I DALJE IMATI ULOGU?
Jedna od ključnih poruka konferencije bila je da očuvanje animalnih genetskih resursa danas zahtijeva multidisciplinarni pristup. Genetika i uzgojni programi ostaju temelj, ali bez aktivnih uzgajivača, dostupnih pašnjačkih površina, održivog tržišta i institucionalne potpore taj sustav teško može dugoročno opstati.
Konferencija je zato otvorila i pitanje kako znanstvene rezultate brže prenositi u praksu, kako prilagoditi javne politike stvarnim potrebama uzgajivača te kako vrijednost autohtonih pasmina prepoznati ne samo kroz količinu proizvedene hrane, nego i kroz njihov doprinos bioraznolikosti, krajobrazu, ruralnoj ekonomiji i očuvanju lokalnog identiteta.
Upravo u tome leži i glavna poruka ovogodišnje konferencije: genetska baština ima budućnost samo ako ostane živa, korištena i povezana s prostorom u kojem je nastala.
Konferencija „Europska genetska baština“ održana je u okviru intervencije 70.05 – Potpora za očuvanje, održivo korištenje i razvoj genetskih izvora u poljoprivredi.
ZAKLJUČCI KONFERENCIJE
- Autohtone pasmine su sastavni i dio autentičnog ekosustava u kojem su se razvile i u kojem smo ih sačuvali, i one su optimalan ‘alat’ za njegovo održavanje, posebice pašnjaka. Povezanost autohtonih pasmina i pašnjaka treba jače naglasiti kroz same proizvode, njihovu izvornost, kakvoću i posebnost te na taj način osigurati ekonomsku i financijsku neovisnost uzgajivača.
- Animiranje mlađe generacije farmera te međugeneracijski prijenos iskustava i znanja ključno je za održivost autohtonih pasmina, vitalnosti i autentičnosti ruralnih sredina, te kvalitete života lokalnog stanovništva i posjetitelja. Bez motiviranih mladih uzgajivača održivost autohtonih pasmina i ruralnih sredina je upitna. Zbog toga potrebno je mladim uzgajivačima osigurati kompletnu savjetodavnu (tehnološku i znanstvenu) i financijsku logistiku.
- Autohtone pasmine u Hrvatskoj sačuvane su od nestanka. No njihova dugoročna održivost ovisi upravo o gospodarskoj valorizaciji i reafirmaciji. Genetski alati, kao novi alati u provedbi uzgojnih programa, omogućavaju daljnju nadogradnju očuvane prilagodljivosti i jedinstvenosti pasmina, te jačanje komparativnih proizvodnih prednosti.
IZVOR: AZRRI
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
