
Zima je,
ali ne ona
hladna , snježna,
već trula, siva, tmurna
puna neke sjete i tuge...
lutam ulicama
prisjećam se nekog
davnog izgubljenog vremena,
prisjećam se dječjih lica,
kako ulice odzvanjaju
veselom vriskom i smjehom...
sjećam se zaljubljenih
djevojaka i mladića
dok ulicom šetaju
držeći se za ruke
jedno druhom poljupce kradu
pa se zadovoljno smješkaju...
a sjećam se i nas
kako smo na prvom snijegu
tragove svoje ostavili
poljupcima se grijali
i jedno drugom na ljubav se zakleli...
sjećam se tog davnog, lijepog doba
što nesta ulo je kao dim
još ubijek ulicama prolazim
ali onu radost više ne nalazim...
Opet je zima,
ali samo na kalendaru,
nema snijega ni ledene bure
saml neke sjene, žalosne i tmurne...
@utor: Dušica U. M.