Dragom pučanstvu grada Vodnjana, a i šire.
Nije važno koliko se tko bavi drugim ljudima nego je važan način na koji se to radi.
Velika je razlika između davanja savjeta kolegi kako iznaći rješenje problema ili komentiranje nečijega izgleda ili načina života općenito, koje je nerijetko praćeno osudom i iznošenjem vlastitih stajališta kao da je riječ o univerzalnim istinama, a da se ne propituje je li vlastito stajalište ispravno.
Osuda i neprimjerena kritika često u sebi krije potrebu da osoba uzdigne samu sebe, da vlastiti život, vlastite odluke proglasi ispravnijima i moralnijima od drugih i potrebu da se osoba prikaže kao netko tko se s lakoćom nosi sa svim životnim izazovima, da se prikaže kao netko tko ima savršen život, pri čemu se tuđe pogrješke vide kao slabosti koje drugu osobu čine manje vrijednom.
Neprestano bavljenje tuđim životom odražava pasivan stav prema životu i nedostatak želje da se osoba razvija i raste, da napreduje i da gradi vlastite interese, želje i potrebe. Usmjeravanje na tuđe živote osigurava kratkotrajni osjećaj sreće i zadovoljstva, a osuđivanje postupaka drugih ljudi umanjuje njihovu vrijednost, a ističe vlastitu i prikazivanje sebe u pozitivnijem svjetlu. No to nije ništa drugo nego potreba osobe koja osuđuje da skrije vlastiti strah da će njezine mane postati vidljive, postati predmet razgovora i osude.
Danas čovjek živi okružen predrasudama, svojim i tuđim, živi u svijetu osuđivanja, kritiziranja, traženja tuđih nedostataka, pogrješaka. No život u predrasudama obojen je licemjerjem, jer najčešće osuđuju i sude oni čije su »ruke najprljavije«, čiji su životi »zarobljeni u vlastitom blatu« i lakše im je živjeti tuđe živote, pronalazeći nedostatke i neuspjehe ljudima koji su ostavili neki trag, koji su griješili i koji su rasli, razvijali se i učili iz vlastitih pogrješka, svladavajući životne lekcije.
Tuđim životima bave se oni ljudi koji životare, koji su lažno bezgrješni i koji se sa sjetom prisjećaju svih propuštenih prilika. Ogovaranje se najčešće temelji na manjku informacija u nekoj priči i odraz je površnosti.
Ljudi često donose zaključke na temelju nedostatnih informacija, informacija koje su izdvojene iz životnoga konteksta i bez poznavanja pozadine nečijega ponašanja i viđenja šire slike. Ljudi često osuđuju ne pitajući se bi li oni sami mogli izići na kraj s pola onoga kroz što prolazi osoba koju osuđuju.
Uvijek postoji razlog zašto tko nešto radi i zašto je postao ono što jest. Zabadanje nosa u tuđe živote jest i potreba za »dramaturgijom«. Manjak zanimljivosti u vlastitim životima ljudi često nadomještaju tražeći ih u tuđim životima; višak tjeskobe smanjuju ogovaranjem, šireći isprazne tračeve, osuđujući postupke drugih, a sve u cilju smanjenja osobne unutarnje napetosti.
Drago pučanstvo grada Vodnjana za kraj pročitajte i ovo, potom probajte porazgovarati sami sa sobom, pa ako iole imate zdrave pameti u glavi pokušajte donijeti zaključak šta radite nekome ogovarajući ga i smišljajući razne zavjere, te da li bi se Vama svidjela takva priča o Vama osobno. Prije nego nekog okrivite, olajete, osudite … uvjerite se u istinitost i pozadinu priče koja je doprla do Vaših ušiju, ali očito ne i do mozga:
Sokrat je u svojem nauku najbolje objasnio kako se »skinuti« s droge koja se zove ogovaranje.
Jednoga dana neki je čovjek rekao Sokratu: »Znaš li što sam čuo o tvom prijatelju?« »Prije nego što mi ispričaš, volio bih da prođeš jedan test. Jesi li to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita?« – upita ga Sokrat. »Tri sita?« – upita čovjek. »Da« – odgovori Sokrat. – Prije nego što ispričaš neke stvari o drugome, dobro je da uzmeš malo vremena i prosiješ ono što želiš reći. To nazivam testom od tri sita. Prvo je sito Istine. Jesi li provjerio je li istina ono što mi želiš ispričati?« »Ne, pa i nisam. Nisam vidio, samo sam čuo kako pričaju.« »Dobro! Ne znaš je li to Istina« – zaključi Sokrat. – »Probajmo ponovno: pokušajmo prosijati drukčije, sada ćemo uzeti sito Dobrote. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li to nešto Dobro?« »Ne, upravo suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše ponio.« »Dakle« – nastavi Sokrat – »želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. To i nije baš ohrabrujuće! No još uvijek možeš proći test jer je ostalo još sito Koristi.« »Je li korisno da mi ispričaš to što je moj prijatelj uradio?« »Korisno? Pa i nije, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.« »Dakle« – zaključi Sokrat – »ono što mi želiš ispričati nije Istina, ni Dobro, ni Korisno, pa zašto bi mi to onda pričao? Ne želim ništa znati od onoga što si mi želio ispričati, a i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.«
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
