NOVI ČASOPIS AUTOHTONIH ISTARSKIH CRNOGORACA NAKON DUGO VREMENA
Tko god danas dođe u Peroj vidjet će jedno obično turističko mjestašce, kakvih ima puno na jadranskoj obali. Ali, ako se upozna s mještanima uvjerit će se da ovo malo mjesto ipak nije obično, niti je isključivo veliko gradilište stambenih i turističkih objekata, već mjesto koje ima svoje stanovnike koji su zadržali običaje, vjeru, pismo i jezik, kaže urednik Nikola Škoko
“Perojsko slovo” naziv je časopisa čiji je broj, nakon dužih priprema, nedavno izašao iz tiska. Izdanje Društva perojskih Crnogoraca “Peroj 1657”, čiji je glavni urednik Nikola Škoko, na tragu je lista “Slovo” kojeg je krajem 1980-ih uređivao paroh perojsko-pulski Danilo Ljubotina. Časopis je tiskan sredstvima Istarske županije i nije namijenjen prodaji.
Štivo na 28 stranica u 200 primjeraka
Na 28 stranica u 200 primjeraka prvi broj, a uredništvo najavljuje skori izlazak i drugog, donosi tekstove na latinici i ćirilici o aktivnostima DPC-a, o povijesti Peroja, o tradiciji, kulturi i vjeri crnogorskih naseljenika, popraćenih ilustracijama, starim fotografijama iz obiteljskih albuma kao i slikama aktualnih događaja kao što su maškare i razne folklorne priredbe i okupljanja.
– Tko god danas dođe u Peroj, vidjet će jedno obično turističko mjestašce, kakvih ima puno na jadranskoj obali. Ali, ako se upozna s nekim od autohtonih stanovnika primijetit će da taj čovjek sa svojim mještanima razgovara nekim arhaičnim jezikom koji neće čuti nigdje drugdje u Istri. Ako otiđe na groblje vidjet će da je na oko 90 posto spomenika prisutna ćirilica što neće vidjeti nigdje drugdje u Istri, niti na puno širem prostoru. Kada uđe u Peroj vidjet će pravoslavnu crkvu svetog Spiridona koja je izgrađena daleke 1788. godine. Upoznavši se s potomcima došljaka iz Crne Gore saznat će da oni slave krsne slave, svetog Dimitrija i svetog Nikolu, i da Božić, Uskrs i sve ostale crkvene praznike slave po julijanskom kalendaru. Niti to neće naći nigdje u Istri. Vidjevši to uvjerit će se da ovo malo mjesto ipak nije obično, niti je isključivo veliko gradilište stambenih i turističkih objekata, već mjesto koje ima svoje stanovnike koji su zadržali običaje, vjeru, pismo i jezik, kaže urednik Nikola Škoko.
Prošlost doveli do danasnjice
Uz tekstove o starim pjesmama koje su se pojale u Peroju, o spomeniku žrtvama Prvog svjetskog rata podignutom na mjesnom groblju te o posjetu logoru u Gmündu, gdje je tijekom velikog rata iseljeno ovdašnje stanovništvo, zajedno s ostalim civilnim stanovništvom južne Istre, posthumno je objavljen tekst “Peroj u Srcu” Nade Škoko, osnivačice DPC-a. Točnije bi bilo reći da je to govor, referat, o potrebi za očuvanjem tradicije, a kojim se obratila znanstvenom skupu 2000. godine.
– Mi nismo prošlost, mi smo našu prošlost doveli do današnjeg dana, naša je želja da tako i ostane, jedna je od misli iz tog teksta.
– Nabrojat ću prezimena pravoslavnih Perojaca iz 18. i 19. stoljeća iz razloga što je tek u 20. stoljeću došlo do ozbiljnijeg miješanja mještana Peroja s ostalim žiteljima Istre. Ta su prezimena Braić, Draković, Ljubotina, Popović, Radulović, Škoko, Vučerić i Vučetić. Babić, Brčela i Maričević danas u Peroju više ne postoje, kaže Škoko.
Kao dokument vremena, za kraj u “Perojskom slovu” ostaje i dugačak popis aktivnosti DPC-a u protekloj godini, čiji su nosioci programa pjevačka i folklorna sekciju, sekcija za očuvanje kulturne i povijesne baštine, duhovna te sportska sekcija, a njihovi članovi, kako urednik lista navodi, aktivno i uspješno prezentiraju – Perojstvo!
Zvjezdan Strahinja / Glas Istre
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
