NOMADSKA ISPAŠA – MASLINARI NEMOĆNI
Ma više nitko i ne prijavljuje štete, nema koristi. Odeš na policiju, čekaš sat vremena, pa vam kažu da oni ne mogu ništa. Kažu da rabi uloviti ovcu, da joj slikam broj s oznake na uhu. Da to učinim za čas bih se našao u sukobu, kaže maslinar Livio Cossara
Tlo ispod ulika izgaženo papcima, svud naokolo izmet, na drvenoj lesi i gruboj kori maslina izdajnički čuperci vune! Nema sumnje, maslinikom Livija Cossare kod vodnjanske Salvele i opet su harale ovce. Na prvi pogled vidimo srušeno kamenje suhozida tamo gdje je stado ušlo u ograđeni nasad, a tek će nas potom Cossara uputiti na oštećene donje grane stabala, na obršteno lišće i izgrižene vrhove.
– I sake se godina iznova rabijam, rekao je ulazeći u nasad. Pratimo ga pazeći da ne ugazimo u ovčje brabonjke, da ne izgazimo tragove papaka. A to je nemoguće, jer tuda se koji dan ranije gostilo možda i na stotine ovaca.
Štete koje maslinarima na jugu Istre pričinjava nomadska ispaša ponavljaju se iz zime u zimu, a rješenje tog problema kao da nema. Livio Cossara, nagrađivani maslinar, stari je poznanik naših čitatelja s obzirom da je jedan od rijetkih koji već godinama upozorava na problem lutajućih stada ovaca na Vodnjanštini.
Nitko im ništa ne može
– Ma više nitko i ne prijavljuje štete, nema koristi. Odeš na policiju, čekaš sat vremena, pa vam kažu da oni ne mogu ništa. Kažu da rabi uloviti ovcu, da joj slikam broj s oznake na uhu. Da to učinim za čas bih se našao u sukobu. Ne dao bog da uđem u sukob, da ih napadnem zaradio bih kaznenu, a pastiri samo prekršajnu prijavu. Naučili su oni da im nitko ništa ne može. Nekada smo prijavljivali i nadležnom poljoprivrednom inspektoru, ali ako se nešto nije promijenilo ni od toga ni koristi. Inspektor je samo jedan i to u Rijeci, priča nam Cossara dok obilazimo stari maslinik prošaran i mlađim stablima. Upravo mladice redovno stradavaju jer im je krošnja niska i na dohvatu ovčjih gubica. Opasnost po stabla uglavnom traje od prosinca do druge polovice ožujka, a onda stada s toplijim vremenom sele u druge krajeve.
Cossarine riječi da su maslinari odustali od prijava, potvrđuju i podaci iz Policijske uprave istarske. Ove je godine policija dobila samo dvije dojave o tome da su ovce uništile poljoprivredne nasade na području Vodnjana, no ni u jednoj se nije radilo o maslinama.
– U jednom slučaju policijski službenici poduzimaju mjere kako bi se utvrdio vlasnik životinja, dok je u drugom slučaju vlasnik ovaca poznat, ali oštećena osoba nije izrazila namjeru za naknadom štete iz razloga što joj je nastala manja šteta, poručuju iz policije. Na naša pitanja tko je prijavio i tko je odgovoran za to odgovora nema.
– Izgleda da najviše štete na ulikama ima kod mene i kod Sandija (Chiavalona, op.n.). Mi, koji jedini prijavljujemo štetu, kao da smo uvijek iznova na tiru pastirima, kaže Cossara. Nastojali smo o ovome, naravno, i razgovarati s poznatim maslinarskim poduzetnikom Chiavalonom, no nakon što je nedavno izašao s pričom za televiziju, povukao se i odbio dati izjavu za Glas Istre.
Čije su te ovce?
Duga je povijest sukoba poljoprivrednika i pastira s lutajućim stadima ovaca u ovom kraju. Maslinari govore o pastirima Makedoncima, zapravo Albancima, o tome da izbjegavaju razgovor izvlačeći se na jezičnu barijeru. Najčešće se niti ne susretnu, pa štetu poljoprivrednici otkrivaju kad su stada već daleko. I mi smo više puta obišli područje između Salvele i Mednjana, Gajane i Batvača, ali ovce u nomadskoj ispaši nismo vidjeli. Tko su ti ljudi koji tjeraju blago u njegovane nasade?
– Znaju policjoti, njima se obrati. Ljudi su se obeshrabrili, ne mogu očekivati pomoć od nikoga, rekao nam je jedan od maslinara čiji su nasadi oštećeni sjeverno od Vodnjana. Ne predstavlja se jer se ne želi nikome zamjeriti. Razumljivo jer je u proteklih 15-ak godina bilo i nasilnih ispada. Svojedobno smo pisali o pastiru albanske nacionalnosti, poznatom po nasilnom ponašanju, koji je vodio stada na području Cirke i u jednom slučaju navodno i nasrnuo sjekirom na poljoprivrednika sa Stancije Grgur.
– Znan da su pasana lita bili neki Makedonci, su imali vovce na Šalveli, pak pasaju priko Kirina za Orihi i ta sela. Forši su ti put bili i neki iz Gajane, ne znan. Ko nisu jeni, su drugi. Ma poglej kako su zgulile vrhe, se su lišće pojile. Ne znan kako će to pasati, priča maslinar prebirući prstima po oštećenim vrhovima donjih grana.
– Ljudi su u strahu, jer lako može doći i do fizičkog obračuna. Puno nam se poljoprivrednika obraća, velike su im štete, na Salveli, na Barbarigi i u Peroju, ali nemaju hrabrosti podnijeti tužbu. I tako već sigurno 15 godina, kaže Ester Geissa Đurić, predsjednica udruge vodnjanskih poljoprivrednika Agroturist.
– Jednostavno imamo na svom području ovčare kojih nije briga, a nitko im ništa ne može. Oni su zapravo zaštićeni. I poljoprivredni nam je inspektor rekao da ako pastira zateknemo sa stadom u masliniku možemo samo pokrenuti privatnu tužbu. Uz to uništavaju i suhozide, našu kulturnu baštinu, kaže Geissa Đurić.
Sastanak u županiji
Proteklog je tjedna prisustvovala sastanku kojeg je zbog šteta od nomadske ispaše u Puli sazvao župan Valter Flego. Odazvali su mu se predstavnici grada Vodnjana i općine Svetvinčenat, poljoprivrednika, ovčara i kozara, ali što je najvažnije i policije te raznih inspekcija. Dogovoreno je da se problemu pristupi sustavno, da se predlože i izmjene zakon te da će Županija osnovati tijelo koje će sve to koordinirati između lokalnih, regionalnih i državnih institucija. Ukazano je na sastanku da se već sada može pojačati nadzor nad vlasnicima stada, a Geissa Đurić vjeruje da će biti pojačanih inspekcija.
– Zaista se nadam da će se nešto promijeniti. Svi su na tom sastanku djelovali angažirano, županijski pročelnik za poljoprivredu Ezio Pinzan (inače Vodnjanac, op.n,) dobio je zadatak da sve to koordinira i stvari se moraju aktivirati. Prijedlog je bio i da mi, kao udruga, okupimo naše članove u slučaju šteta i idemo zajedno s tužbom, a ne pojedinačno, a da će nam u tome pomoći i Županija, kaže Geissa Đurić.
Rješenja problema nema dok god postoje rupe u zakonu koje ovčari obilno koriste. Na primjer, kako čujemo od sugovornika, nomadska ispaša nije prihvatljiva, ali nije nužno ni raspolagati zemljom da bi bili registrirani kao stočar (!?). Ester Geissa Đurić kaže da za sada komunalni redar nema ovlasti postupati i identificirati zatekne li ovčara u nekom masliniku, to može učiniti samo policija ili inspekcija. Jedinica lokalne samouprave može, zatekne li se stado bez nadzora, oduzeti životinje i zbrinuti ih u skloništu, što je malo vjerojatna opcija.
Upozorava nas i da na Vodnjanštini, nasuprot problematičnim ovčarima, ima vlasnika ovaca koji imaju svoju zemlju, ograđenu, koji su uložili u proizvodnju i predstavljaju pravi primjer zakonodavcima kako bi trebali regulirati ovu djelatnost.
– Kako se počelo govoriti o šteti na Chiavalonovom masliniku i na ovom potezu od Vodnjana do Gajane, odmah se pomislilo da su to učinile ovce OPG-a Macan ili OPG-a Vitasović. A nije tako, nisu svi ovčari isti, zna se tko to radi, rekao nam je Vedran Macan, ovčar s Čipulove stancije između Gajane i Cukrića. Ovaj predsjednik udruge uzgajivača istarske ovce “Istrijanka 2013” kaže da se ovčari koji su “u reguli” prvenstveno razlikuju od onih lutajućih po tome što posjeduju zemlju, svoju ili pod najmom, i sasvim sigurno ne rade štetu na tuđim nasadima.
Zakoni im ne idu na ruku
I on je proteklog tjedna sudjelovao na sastanku u sjedištu županije i tom je prilikom mogao čuti riječi županijskog pročelnik Ezija Pinzana: “Takvom ponašanju moramo stati na kraj jer time dovode u pitanje ostalu poljoprivrednu proizvodnju, prije svega maslinara, kojih na ovome području ima u velikom broju i uložili su znatna sredstva u podizanje i održavanje istih. Problem je i na jednogodišnjim usjevima gdje ovce unište kompletan urod.”
Do početka godine, kako su nas iz PU istarske obavijestili, policija je, kada bi utvrdila vlasnika životinja koje su oštetile nasade, podnosila obavijest o počinjenome prekršaju stočarskoj inspekciji. No, od 1. siječnja na snazi je Zakon o uzgoju domaćih životinja, čime je prestao važiti Zakon o stočarstvu po kojem je policija postupala, te je provođenje novog zakona u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, a inspekcijski nadzor obavlja poljoprivredna inspekcija.
– Što se tiče daljnjeg postupanja iz nadležnosti policije, policijski službenici mogu po utvrđivanju vlasnika životinja koje su prouzročile štetu, podatke o vlasniku životinja ustupiti oštećenom građaninu poradi eventualne tužbe za naknadu štete pri nadležnome sudu, poručuju iz policije. Dakle, za oštećene poljoprivrednike još je manje nade u konkretno rješenje problema.
– Slušajte, ne postoji sustav koji bi to kontrolirao. Po zakonu svatko se može baviti stočarstvom, čak i onaj tko živi u neboderu. Jer nigdje u zakonu, pa ni novom, ne piše da stočar mora raspolagati zemljištem i automatski se ide u štetu. A kada nije regulirano zakonom trebale bi to učiniti jedinice lokalne samouprave pa da te slučajeve može rješavati komunalni redar, kaže Vedran Macan.
Ruše zidove, odnijeli kapiju
Tvrdi i da ostali stočari i ratari trpe daleko veće štete u odnosu na maslinare od lutajućih ovčarskih stada na Vodnjanštini.
– To se sada zbog maslinara malo digla buka. Ali meni je bilo i tri hektara žita uništeno. Štetu mi naprave i kada mi upadnu u pašnjak, jer ako popase moj pašnjak, ja za svoje ovce moram kupiti hranu, kaže Macan.
– Ponekada mi izgleda da tu štetu čine namjerno. Ne idu na državno zemljište gdje je zarasla šikara, hoće baš na privatno, gdje je obrađeno, gdje je mlado lišče masline, gdje je zelena trava. Tu u mom masliniku niti nema trave, samo kamenje, dakle važno je lišće ulike. Čak sam i orao, da ne bude ništa bilja na tlu, ali i dalje su upadale ovce, priča nam Cossara. Na pitanje kolika mu iznosi šteta, pošteno odgovara da on to ne može tek tako izračunati. Odnosili su mu kapiju, rušili zidove… Šteta je što se ovčjom slinom izlučuje i inhibitor rasta koji usporava razvoj i oporavak lišća pa se krošnja mora pošteno obrezati, na tim će granama nekad roditi ulike, nekada neće. Ali svakako se šteta dodatno ogleda u popravku suhozida i pojačanoj rezidbi.
– Jednom sam zatekao pastire u masliniku, jedu brižni paštetu. I gledaju me. Njanke ogradu nisu otvorili nego su pustili ovce preko suhozida. I sad su ga sve urušile. I što da im radim, došlo je takvo vrijeme da ne smiješ štititi svoje. Pitam ga da li je to njegov nono ostavio pa da ruši kamen, a on kaže da mu je šef rekao da se može. Ako dignem glas prijavit će me da sam im prijetio. Jednom sam razgovarao i s njihovim gazdom, pitao me koji su to moji maslinici, pokazao sam i stvarno mi nisu dvije godine ulazili. Čak sam jednog zatekao da je mlade masline prekrio najlonom da ga ovce ne obrste. Svaka mu čast! Ali oni se mijenjaju brzo, dovest će gazda drugog pastira i opet ćemo sve ispočetka, priča Cossara.
Kad imaš blago imaš i škodu
Nedaleko od njega stari maslinik njeguju otac Lino i sin Emiliano Demarin, a zatekli smo ih dok pripremaju preostali dio parcele za sadnju novih maslina.
– E da, smo vidili da su ovce bile i kod nas. Sa je zemlja izgažena, nabijena, će bit teško orati. Na sreću, na ovim stablima nemamo štete jer su ulike stare i visoke pa ne stignu do lišća, priča nam stariji Demarin.
Sastanku sa županom prisustvovao je i načelnik Svetvinčenta Dalibor Macan, s obzirom da južna područja te općine graniče s vodnjanskim teritorijem i također su na ruti prolaska stada. Prije 15-ak dana stanovnici južnih savičentskih sela prijavili su štetu u maslinicima i usjevima, vjerojatno u istom naletu kada su stradale ulike “iznad Vodnjana” našeg ranijeg sugovornika.
– Ispaša ovaca na našem području se dešava stoljećima, a kad imaš blago imaš i škodu. Samo ča je nekada bilo da ko su ti krave ili ovce pošle u škodu, se javiš gospodaru i mu platiš. Sada se dešava problem s pojedinim ovčarima ki nemaju kampanje, naprave škodu i nestanu. To rabi sustavno rješavati, poljoprivreda se razvila i naravno da su i štete veće, kaže načelnik Macan.
Na sličnom je tragu i priča njegovog prezimenjak s Čipulove stancije.
– Držim ovce i imam više nego propisuje zakon, jer zakon, kako sam rekao, time se ne bavi. Ali oduvijek se događalo na ovim prostorima da ovca bez nadzora ide u štetu. Samo što tada nije bio problem u ljudima nego u ovcama. Dogodi se šteta, ruka ruci, sve se riješi. Ovi danas ne. Učine štetu i odu ili bi se još i svađali. Nema izvini, ciljano ulaze u kampanju. Zašto? To je neka druga kultura, kratko odgovara Vedran Macan.
I on isprva spominje Makedonce, poslije precizira da se radi o Albancima.
– Ma i ne znam otkud su. Poslije 2. svjetskog rata naseljavali su se sa stadima, vlasti su to i poticale. Tu su se udomaćili, ali zemlju nisu osigurali. Ipak, da se razumijemo, ne treba ljude trpati u isti koš. Mogu biti i Talijani, Istrijani, ali svi se isto moramo ponašati. Nisu ni među Albancima svi isti, ima ih stvarno korektnih, izbjegavaju privatna zemljišta i nasade. Oni koji rade probleme, rade tu štetu svjesno da što jače nahrane ovce. Na lokalnoj zajednici je da to regulira, smatra ovčar Macan.
Komunalni redari za sankcioniranje
Pišući o ovoj temi prije više od deset godina kontaktirali smo gradsku upravu Novigrada da nam objasne kako su doskočili nomadskoj ispaši koju državne institucije nisu rješavale. Ispričali su nam da su u odluku o komunalnom redu unijeli vremenska i prostorna ograničenja za ispašu čime su pružene ovlasti komunalnim redarima za sankcioniranje prekršitelja.
– Ne znam za to, ali sigurno da postoji neki način kako jedinice lokalne samouprave mogu to riješiti. Uvijek kada je problem izvlače se na zakon. Pripadam pod Savičentu, ali na granici sam s Vodnjanom i obje općine smatram svojima. I rekao sam im da mora postojati mogućnost donijeti odluku, svako za svoje područje. Ako se može regulirati pogrešno parkiranje, može i nedozvoljena ispaša. Ponavljam im to godinama, ali ne ide. Ili ne znaju kako ili ih ne svrbi, zaključio je Macan.
Velike kazne za nomadsku ispašu prije više od 500 godina
Današnja regulativa ne može stati na kraj nomadskoj ispaši, a još je vodnjanski Statut iz 1492. godine regulirao što napraviti kada se sitna stoka zateče pod maslinama. Plaćala se velika kazna komunu, a namirivala šteta vlasniku maslina, solad po grlu, 20 po stadu i tako dalje. Dodatne su globe, pa i još rigoroznije, bile određene za one koji razvaljuju lese i ruše suhozide da bi propustili ovce, danju ili noću.
Jedan od Vodnjanaca otkrio nam da su desetljećima unazad vinograde i maslinike od divlje ispaše štitili postavljanjem mamaca od kojih bi ovce ugibale u teškim mukama pa bi ovčari na duže razdoblje izbjegavali takva područja. Ne dao bog da se tako nešto iznova događa.
– To ni delo. Brižno blago ni krivo. Ma di smo došli ko se takove stvari jopet počnu delati. Ko bi policija i inspetori delali svoje delo o temu nidan ne bi ni pensa, kazao nam je jedna ogorčeni maslinar.
Zvjezdan Strahinja / Glas Istre
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
