Izgubila sam se
negdje u budućnosti
prolazeći kroz prošlost
ostavih sebe
negdje u sadašnjosti...
I sada
tako izgubljena
lutam
od grada do grada
na vrata prošlosti
uzaludno kucam
kad duša
negdje
u dalekoj budućnosti
beznadno luta...
I pitam ljude
koga noću grle
da li je do njih zalutao
zagrljaj nečiji
što bio je namjenjen meni...
@utor: Dušica U. M.