Dr.sc. Patricia Zanketić, suautorica knjige “Menadžment hodočašća i vjerskih događaja”
Vjerska događanja i turizam predstavljaju “susret” dviju stvarnosti koje se međusobno ipak razlikuju. Turizam je gospodarska djelatnost, dok vjerski turizam teži teološkom pristupu, duhovnim spoznajama, susretu sa svetim mjestima i objektima. Stoga vjerski turizam treba odvojiti od segmenta kulturnog proizvoda u novoj Strategiji razvoja turizma do 2030., kaže Patricia Zanketić
Vjera je jedna od najstarijih ljudskih potreba. Duhovna potreba vjekovima je bila motiv života, potreba za vjerovanjem u vječni život i potreba za traženjem duhovne ravnoteže te želja za pronalaskom “zdravlja dušu”, oduvijek su poticali ljude na putovanja, kaže dr.sc. Patricia Zanketić, suautorica knjige “Menadžment hodočašća i vjerskih događaja”, uz dr.sc. Zdenku Cerović.
Prva putovanja
– Svako turističko putovanje, pa tako i vjersko, ima dva osnovna cilja: zadovoljenje potreba i motiva putnika s jedne strane i povećanje turističke potrošnje s druge strane. Znači i vjersko putovanje ima za cilj zadovoljiti putnike – turiste u motivu vjere, ali pritom se moraju realizirati i gospodarski učinci, pokriti troškovi i ostvariti ekonomski motiv. Vjerska putovanja, kao jedan od najstarijih oblika putovanja, u općem se smislu mogu shvaćati i analizirati isključivo u okviru religije, to je ipak putovanje u osnovu motivirano vjerom – religijom. Putovanja motivirana vjerom moraju se promatrati s kulturološkog, sociološkog, religijskog i gospodarskog aspekta. Među brojnim vidovima suvremenoga turizma, vjerski turizam sve više zaokuplja pažnju turističke znanosti i prakse, kaže Patricia Zanketić.
Definirati pojam “vjerski turizam”, kaže, nije lako, jer sagledavati ga isključivo s aspekta duhovne dimenzije, zapostavile bi se ostale, prije svega kulturna, ali i one na kojima inzistira Crkva, a to su sociološke, edukativne i ekološke. Vjerski turizam s aspekta suvremene Crkve, ističe sugovornica, predstavlja humanu promociju, oblik solidarnosti i prijateljstva, susret naroda, njihovih kultura i religija, učenje o miru među ljudima, poštovanju prirode i valorizaciji prirodnog i kulturnog nasljeđa.
– Istra ima bogatu sakralnu baštinu što svjedoči o višestoljetnoj prisutnosti kršćanstva na Poluotoku. Prema zapisima, nekada je u Istri bilo oko 1.500 crkava, a nakon francuskog uništavanja početkom 19. stoljeća ostalo ih je oko 500, kaže Zanketić i naglašava da su se u Istri štovali svi eminentni kršćanski sveci, a od Trsata do Pule i Rijeke može se nabrojiti 50-ak domaćih, istarskih svetaca i blaženika.
Među važnim vjerskim mjestima su Eufrazijeva bazilika u Poreču koja je 1997. uvrštena na UNESCO-ov Popis svjetske baštine te crkva sv. Blaža u Vodnjanu kao najveća župna crkva u Istri s najvišim zvonikom od 62 metra. Vodnjan čuva 300 relikvija različitih svetaca s područja čitavog Rimskog Carstva, a Zanketić naglašava velik doprinos i zalaganje vlč. Marijana Jelenića koji je mnogo napravio za valorizaciju svetih tjelesa.
Crkve i hodočašća
Nadalje, tu je crkva sv. Eufemije u Rovinju s velikim mramornim sarkofagom u kojem počiva svetica, u kojem je 800. godine doplovila do gradskih zidina. Zatim Sv. Foška u Batvačima kao hodočasničko mjesto koje od davnina posjećuju vjernici. Ondje se svake prve nedjelje nakon 13. veljače obilježava blagdan sv. Foške, a mnogi vjernici svjedoče o čudotvornim ozdravljenjima. Tomu treba dodati Pavlinski samostan u Sv. Petru u Šumi, crkvu Majke Božje od Zdravlja u Hreljićima kao marijansko hodočasničko odredište južne Istre i jedno od najmanjih marijanskih svetišta u Hrvatskoj te franjevačku crkvu u Pazinu u kojoj se 2. kolovoza slavi “Rim” i vjernicima je omogućen Porcijunkulski oprost.
U vjerski turizam spadaju i hodočašća, počevši od puta “Stopama bl. Miroslava Bulešića” koji kreće iz Čabrunići preko Juršića (Kopar-Rim), zatim Svetvinčenat, Baderna, Kanfanar, Pazin i Lanišće. Slijedi Poklon; naime, prije izgradnje istarske željeznice 1876., hodočasnici su iz Istre u Rijeku putovali preko Učke pješice, a na gorskome prijevoju s kojega se otvaraju horizonti na Kvarneru prekrižili bi se i poklonili zavjetnoj crkvi Majke Božje Trsatske (otud i toponim Poklon).
– Jedno od najposjećenijih istarskih hodočasničkih mjesta je crkva Majke Božje od Drena, kojoj se hodočasti na blagdan Gospe Snježne 5. kolovoza. Lokalna predaja kaže da se mladoj pastirici u krošnji drena ondje ukazala Majka Božja s djetetom Isusom u ruci. Mještani su ispunili zavjet Gospi i na tom mjestu 1440. uz dren podigli crkvu, kaže Zanketić i tom popisu dodaje svetu Luciju, zaštitnicu župe i crkve iz 1616. godine u Skitači.
Svake korizmene nedjelje, u selu Gljuščići na području Župe Sveti Petar u Šumi održava se Križni put oca Danijela Hekića. Na 4,2 kilometra dugoj stazi prolazi se poljskim putevima između oranica i vinograda te se obilazi 14 postaja s kamenim skulpturama sakralnih motiva. Vjernici Premanture, Banjola, Pomera i okolnih župa na Veliki Petak te uoči Velike Gospe mole Križni put na Gornjem Kamenjaku, nadomak najjužnije točke istarskog poluotoka. Na četiri kilometra dugačkoj stazi postaje su križnog puta u tehnici reljefa na kamenim blokovima. Križni put “K sv. Andriji” održava se u korizmi u Vrsaru. Tu je Staza sv. Šimuna koja vodi Gračišćinom i Pićanštinom. Uz Pićan se vežu legende o sv. Niceforu.
Kršćanski mučenici
– Istra je bila dio Rimskog Carstva pa su na ovom području za progonstva od Nerona do Dioklecijana stradali mnogi kršćani. Posebno je poznat sv. Mauro koji je zajedno sa svojim klerom i nekim laicima podnio mučeništvo otprilike u isto vrijeme kada i sv. Duje, zaštitnik Splita. No, postoje i mnogi drugi mučenici i priznavaoci. Tako se, primjerice, u Novigradu, kao patron slavi sv. Pelagije, mučenik iz prvih kršćanskih progona, vjerojatno u samom Novigradu. U Balama se čuva tijelo blaženog Julijana, franjevca, rođenog Baljanina, koji je ušao u tamošnji franjevački samostan i ondje blaženo preminuo u drugoj polovici 14. stoljeća, kaže Zakletić.
Navodi još Blaženog Otona iz Pule i sv. Romualda, utemeljitelja kamadoljanskog reda koji je kao pustinjak živio u špilji nad Limskim kanalom. U pulskoj Areni kao mučenici stradali su mnogi pripadnici ranokršćanske zajednice. Uz njih, tu je i velik broj osoba iz kasnijih razdoblja koji su život skončali kao mučenici, a vrijedni su štovanja. Određena obilježja vjerskog turizma imaju razna i brojna kulturna događanja u istarskim crkvama.
– Vjerska događanja i turizam predstavljaju “susret” dviju stvarnosti koje se međusobno ipak razlikuju. Naime, turizam je gospodarska djelatnost, dok vjerski turizam teži teološkom pristupu, duhovnim spoznajama, susretu sa svetim mjestima i objektima, odnosno poruku Evanđelja učiniti dostupnu što većem broju posjetitelja, napominje Zanketić.
Oko 600 milijuna putnika
Stoga, smatra, vjerski turizam treba odvojiti od segmenta kulturnog proizvoda na razini Ministarstva turizma u novoj Strategiji razvoja turizma do 2030. godine.
– Vjerski turizam treba se razvijati kao samostalan oblik turizma. Svjetska turistička organizacija (UNWTO) procjenjuje da vjerski turizam godišnje generira oko 600 milijuna putnika motiviranih vjerom, od kojih je 280 milijuna stvarnih hodočasnika. U povijesti su destinacije s ponudom vjerskog turizma postajale središte vjerskih, trgovačkih i kulturnih događanja od značaja za gospodarski razvoj države, stoga vjerski turizam u nas zaslužuje veću pozornost, zaključuje Zanketić.
Autor: Mirjan RIMANIĆ / GLAS ISTRE
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
