Svjetski dan Roma obilježava se 8. travnja u znaku sjećanja na prvi kongres Roma. Ovaj datum označava dan kada su se Romi intelektualci sastali prije 46 godina na prvome kongresu Roma, održanog od 8 do 12 travnja 1971. godine u Londonu (Engleskoj).
Tijekom 60-ih godina uspostavljene su brojne romske organizacije u Francuskoj i Velikoj Britaniji. U ovom periodu nastaju i prve romske organizacije u Srednjoj i Istočnoj Europi. Zajedno sa rastom broja nacionalnih romskih organizacija, rastao je i interes za stvaranje međunarodne romske organizacije. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, Romi iz brojnih europskih zemalja, susreli su se u Londonu u travnju 1971. godine. Delegacija Roma iz tadašnje Jugoslavije predvodio je Slobodan Berberski, a u njoj su sudjelovali i Nusret Seharsoj iz Prizrena ( Kosova) i Faik Abdi iz Skopja ( Makedonije).
Na prvome Kongresu, za koji se smatra da je prvi istinski međunarodni sastanak Roma, raspravljalo se poglavito o jeziku, kulturi, obrazovanju, društvenom položaju Roma, rasizmu, diskriminaciji i egzilu.
Kongres je rezultirao prihvaćanjem naziva Rom a dotadašnji nazivi Cigan, Zigeuner Gitanos itd. označeni su kao nedostojni i uvredljivi! Dogovoren je izgled romske zastave plava boja u gornjoj polovici simbolizira nebo i mir, zelena boja u donjoj polovici simbolizira put i slobodu kretanja, crveni kotač u sredini simbolizira mukotrpnu povijest romskoga naroda i donesena je odluka da službeno bude romska himna „Dželem, dželem“.
Formiran je prvi međunarodni saveza Roma (International Romani Union – IRU) koji još dan danas djeluje.
Održavanje Kongresa doprinijelo je povećanju uključenosti Roma u društveni život i potaklo osude diskriminacije i rasizma nad pripadnicima romskoga naroda.
Nakon prvog Kongresa Roma dolazi do porasta broja romskih nevladinih organizacija, klubova i kulturno-umjetničkih društava.
Romi su tradicionalni miroljubiv narod, potiču sa prostora današnje Indije.
Nakon prvih znakova diskriminacije i progona napuštaju Indiju i u traganju za boljim uvjetima života.
U Hrvatskoj službeno živi 16.975 Roma iako se zna da je brojka puno veća. Procjenjuje se da je oko 30 do 50 tisuća Roma. U Europi živi 12 do 15 milijuna Roma. A u svijetu se procjenjuje da živi oko 25 milijuna Roma.
Iako čine najveću “manjinsku” zajednicu, često su tretirani kao građani drugog reda. Brojne romske udruge, predstavnici Roma, Vlade i pojedinci pokušavaju zadnjih 20 godina promijeniti sliku o Romima, napredak je jako spor ali vidljiv je te ima poboljšanja.
Mijenja se percepcija Roma u Istri
Ibrahim Punušković je nogometni sudac, Almir Ademi kuhar u istarskom restoranu, a njegov otac Naser Ademi radnik u brodogradilištu Tehnomont. Svojim angažmanom oni ruše predrasude o životu i radu Roma u Istri.
Obitelji Punušković i Ademi građani su Vodnjana u kojem desetljećima živi velik broj Roma. Prema posljednjem popisu stanovništva, iz 2011. godine, tu je boravilo 299 Roma, a što predstavljalo 4,9 posto od ukupne populacije. Istina, u Puli je živjelo više njihovih sunarodnjaka (443), ali je njihov udio bio minoran, tek 0,8 posto stanovništva. Broj Roma se desetljećima povećavao u Istri. U prvom desetljeću novog tisućljeća povećan je za 43 posto, a u Puli i Vodnjanu smjestilo se 86,5 posto svih istarskih Roma. Rast populacije se nastavio i u drugom desetljeću 21. stoljeća, a onda dolazi do naglog preokreta.
Manje romske djece u školi
Corrado Ghiraldo, ravnatelj Osnovne škola Vodnjan kaže da su 2011. godine imali 55 učenika Roma, u školi gdje je bilo ukupno 350 polaznika. “U sadašnjoj školskoj godini je ukupan broj učenika i dalje 350, ali je Roma svega 12″, dodaje ravnatelj. On kaže da je mnogo romskih obitelji otišlo u razvijenije zemlje Europske unije kada je i Hrvatsku postala članica. Međutim, navodi kako se jedna obitelj ubrzo vratila u Vodnjan, nezadovoljna zatečenim u Njemačkoj.
Tamo se ne živi ništa bolje nego u Vodnjanu i odlučili smo se vratiti. Tu me čekao posao i moja kuća. Uz to, hrvatski smatram svojim jezikom, a Hrvatsku svojom domovinom”, kaže Naser Ademi.
U Vodnjan su Rom počeli dolaziti na prelasku s 50-ih na 60-e godine prošlog stoljeća. “Dolazili su iz Kosovske Mitrovice zbog prilika za poslovanjem u djelatnosti trgovine, a s obzirom da se Istra tada okretala turizmu. U Puli tada nisu mogli naći smještaj, pa su se nastanili u napuštenim zgradama u Vodnjanu. Novi val se dogodio 90-ih godina kada su Romi bježali od rata. No, nije istina da su iseljeni iz Zagreba zbog Univerzijade ili iz Pule, zbog skupa zemalja članica OPEC-a.
Danas kuće u kojima su živjeli Romi dobivaju novi sadržaj
Objašnjavajući razlog iseljavanja Roma, gradonačelnik Vodnjana Klaudio Vitasović naglašava da je veliki broj romskih obitelji boravio u ilegalno useljenim ili uzurpiranim objektima koji su u vlasništvu Grada i u privatnom vlasništvu. “Većina takvih objekata je bilo u derutnom stanju te im prijetila opasnost od urušavanja. Takvi su objekti bili neprimjereni za bilo kakav boravak i predstavljali su ozbiljnu prijetnju sigurnosti romskih obitelji koje su boravile u njima”, kaže Vitasović.
Neke od tih nekretnina je Grad putem javnog natječaja dodijelio mladim obiteljima putem programa za stambeno zbrinjavanje mladih, dok su druge nekretnine planirane za kulturno-društvene sadržaje te za smještajne objekte putem provedbe projekta razvoja difuznog hotela u Vodnjanu.
Izvor: romni.net
Izvor: dw.com
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
