Vodnjan je čaroban grad. Ili ga možda ja tako doživljavam iz vrlo neobičnog razloga zbog kojeg sam se ovamo doselila… Kako bilo, smatrala sam Vodnjan gradom sa ogromnim potencijalom i mogućnostima i privukao me već pri prvom posjetu. Kažem “smatrala sam”, jer svakim danom, nažalost, svjedočim o suprotnom smijeru kretanja razvoja grada i kvalitete života u njemu. Stoga koristim ovu priliku da sa vama podijelim svoje vizije “boljeg” Vodnjana.
Započela bih pohvalom svim poduzetnicima koji su ostali u Vodnjanu i zahvalom na njihovom trudu da opstanu i pruže svojim strankama najbolju moguću uslugu. Oduvijek sam cijenila dobar rad, dobru uslugu i poduzetnike koji ne razmišljaju kratkoročno, već nastoje izgraditi vijerne i zahvalne korisnike. Tu ne smijem izostaviti Gradsku Knjižnicu, kao niti gospođe koje rade u pošti i ljekarni koje su vrlo susretljive i elokventne, te im se uvijek možete sa povjerenjem obratiti sa svojim pitanjima.
Po mom mišljenju najveći nedostatak u Vodnjanu su – ljudi. Želite li prošetati gradom ili popiti čaj ili kavu naići ćete na gotovo puste ulice, a u kafićima samo nekoliko redovnih gostiju. Ako se zapitamo; “Zbog čega bi uopće netko iz Fažane ili Pule došao u Vodnjan?” što se nameće kao jedini iskreni odgovr? A što bi bilo kada bi na Trgu bila slastičarnica, u Trgovačkoj nekoliko suvenirnica, jedan krojački salon za manje popravke odjeće i šivanje zavjesa, jedan restorančić sa pristupačnim cijenama lignji, srdelica, tjestenine i pizze (ukusne i cjenovno prihvatljive hrane), kada bi se na prostoru preko puta velikog parkirališta kraj kružnog toka otvorila dva kafića sa velikom terasom gdje bi petkom i subotom mladi DJ-evi mogli puštati glazbu ili pak, gdje bi se uz zvukove klasične gitare mogla popiti kava ili čaša vina? Kad bolje razmislim, to je veliko parkiralište poluprazno čak i u sezoni… A, koliki bi OPG-ovi tu mogli izlagati i prodavati svoje proizvode (barem od 16h – 18h kada se ljudi vraćaju sa posla i žele nešto kupiti). I, kada bi tome dodali još 2 – 3 mini autobusa ili kombija koji bi povezivali Galižanu, Peroj, Fažanu i Barbarigu; eto ljudi koji kruže ulicama Vodnjana.
To su samo neke od mojih ideja kako oživjeti Vodnjan. Jer, za život su portebni ljudi… mladi ljudi!
I za kraj, ne mogu ne spomenuti moje veliko razočaranje u svim vlasnicima pasa, jer niti jedan od njih ne počisti za svojim ljubimcem. Mislim da je krajnje vrijeme da se na cijelom području Vodnjana (ne samo u najužem centru) postave kante i natpisi kako bi se ljudi počeli educirati i mijenjati navike. Svi rado pričamo kako je u Njemačkoj ili Austriji, no izgleda da su malobrojni spremni krenuti od sebe kada su u pitanju promjene na bolje. Svako ponašanje kojim se umanjuju prava ostalih sugrađana oštro osuđujem, a tu spadaju neprimjereno glasno slušanje glazbe, neprimjerena brzina vožnje, nepropisno parkiranje, nepoštivanje prometnih propisa, nepropisno odlaganje smeća i još mnoga druga ponašanja koje si pojedinci sebično dopuštaju. Kada bismo svi krenuli od sebe; poštivali prava svojih sugrađana i čuvali okoliš kao da je naše dvorište (jer to i jest naše), Vodnjan bi već danas (bez svih gore navedenih dodataka za koje treba vremena i novaca) bio puno ljepše mjesto za živjeti.
Nives Radan
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
