Nedavno je u Vodnjanu bio Giancarlo Dall’Ara, ugledni konzultant i predsjednik talijanske nacionalne udruge difuznih hotela L’associazione nazionale Alberghi Diffusi, piše Jutarnji. Prenosimo najzanimljivije dijelove intervjua kojeg je vodeila Barbara Ban.
Prvi ste put u Vodnjanu. Ima li taj gradić potencijal za razvoj difuznog hotela?
– Vodnjan je za mene pravo iznenađenje. Mislio sam da je manji. Posebno me dojmila glavna Trgovačka ulica, koja više nije puna aktivnosti kao što je to bilo nekada, ali je golem potencijalni resurs, koji je veoma zanimljiv i može se revitalizirati. Ima malih gradova koji su izgubili identitet zbog neadekvatne obnove ili otvaranja trgovina s globalnim brendovima. A u Vodnjanu se to još nije dogodilo. Dakle, ima bazu i potencijal za razvoj takvog vida turizma. A dosadašnje iskustvo u Italiji je pokazalo da postoje tri načina kako se mogu razvijati gradići kao što je Vodnjan.
*Koji su to modeli?
– Prvi je disneyfikacija. To je turistifikacija, odnosno kada se u takvu mjestu apsolutno sve radi za turiste i njima se sve prilagođava. Time se gubi identitet mjesta, sve su suvenirnice i trgovine iste, stanovnici više ne žive u centru mjesta i sve funkcionira samo za turiste… Drugi način za razvoj malih mjesta jest muzeifikacija.
Takva mjesta i dalje nemaju lokalno stanovništvo, ali su dobro očuvana i obnovljena, zgrade su kao nekada. Danju se odvija biznis, a nakon 18 sati nema ničega. I tu je sve podređeno posjetiteljima. Sve je lijepo očuvano, ali, jednostavno, takvo mjesto nema dušu. Treći put je albergo diffuso, ili, kako ga vi u Hrvatskoj zovete, difuzni hotel. U takvu mjestu imate lokalno stanovništvo i goste koji mrze stvari koje se rade samo za turiste. Oni žele prave stvari i autentično iskustvo…
*Što je za početak potrebno napraviti u gradiću kao što je Vodnjan ili nekim drugima sličnima da bi imali difuzni hotel? Najmanje koliko soba treba imati i koji su dodatni sadržaji potrebni?
– Kuće i sobe najjednostavnije je riješiti jer ih imaju sva mjesta, ali više je pitanje tko će ih voditi. Za pokretanje alberga diffusa potrebne su najmanje dvije kuće, a jedna od njih mora imati recepciju i servise koje nudi hotel. Kuće ne smiju biti udaljene jedna od druge više od 200 metra te moraju imati najmanje sedam soba. Ekonomski možda to i nije toliko isplativo. Standard koji bi se isplatio jest minimalno 15 soba za početak, a idealno bi bilo imati 40 soba… Isto tako, te kuće moraju biti obnovljene u tradicionalnom stilu, onakve kakve su bile nekada.
Moderne kuće možete naći bilo gdje. Isto tako, jako je važan namještaj. Ako vidite staru klupu, ona će mnogo reći o ambijentu. Hoteli nastaju radi turista, a kuće radi stanovnika. To je ta razlika. A albergo diffuso, zapravo, omogućuje posjetiteljima da uđu u povijest obitelji i te kuće u kojoj odsjedaju. U Vodnjanu sam čuo predivne priče o kućama. A tu ne govorim o legendama, nego o istinitim pričama. To treba valorizirati. Osim toga, to je održivi model u turizmu koji zadržava stanovništvo u starim jezgrama, ne gradi se ništa novo te valorizira se postojeće, rekao je Dall’Ara za Jutarnji.
preuzeto: Istarski.hr
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
