Site icon Vodnjanski đir

PROSLAVA SVETKOVINE SVIH SVETIH

Misna čitanja: Otk 7, 2-4.9-14; Ps 24,1-6; 1 Iv 3,1-3; Mt 5,1-12

Danas nam je Božjom milošću obasjan dan. Postoje ti neki posebni dani, dani kada možemo nevidljivu Božju Ljubav dotaknuti i osjetiti, biti prožeti njome.

Danas Crkva slavi svetkovinu Svih Svetih. Svih onih čiji je život bio prožet Božjom Prisutnošću i koji su tu Kerygmu utjelovili u svome životu. Kerygma ima izvor u staro grčkoj riječi – κήρυγμα kerugma – a znači navještati Radosnu Vijest, odnosnu rođenje, muku i smrt Isusa Krista. Samo je u Kristu spasenje i otkupljenje, a to su sveci iznimno utjelovili u svome životu.

Specifično, danas slavimo one svece koje je Katolička Crkva proglasila svetima, jer nam je njihov život bio poznat, ali i sve one koji su živjeli i umrli sveto, a da za njih ne znamo. Svi smo u našem životu upoznali takve osobe, za koje smo mnogo puta rekli da oni moraju biti sveti, žive u našoj blizini, često su to naši prijatelji, bake i djedovi, kolege sa posla, roditelji.

I ja sam mnogo puta susrela takve osobe. A sa jednom ću Vas upoznati na kraju teksta. Dakle, idemo dalje.

Naša predivna crkva sv. Blaža u kojoj smo danas slavili sv. Euharistiju bila je potpuno ispunjena ljudima, imali smo divne ministrante/-ice (ovim putem im se zahvaljujemo), te radostan zbor sa kojom je proslava bila još ljepša. Jer, u Nebu stalno ćemo slaviti Gospodina, pa je lijepo to započeti i na zemlji, onda se duša odmah brže uzdiže prema Isusu, jer je naš Gospodin, radostan Gospodin. Sada ćemo se usmjeriti na Božju Riječ, jer bi ona trebala biti centar našeg dana i općenito života, te nekoliko misli župnika vlč. Damira Štifanića.

U psalmu smo molili “takav je naraštaj onih koji traže lice Tvoje Gospodine”. Predivna Riječ! No, jesmo li uistinu takav naraštaj? Da li Ga uistino tražimo u svim događajima našega dana i života? Božja Riječ nas usmjerava prema bitnome – prema Bogu u svoj svojoj konkretnosti. Lišava nas svih laži u kojima nekada i nesvjesno živimo, i usmjerava prema istini. Istini o nama samima i Bogu. Dobro je da svatko osobno pred upravo tim Licem odgovori, možda već i danas, jer jedino nas istina može osloboditi. Jedino Istina oslobađa.

Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.” – poučava nas knjiga Otkrivenja. Svakoga sveca, znanog i neznanog, život je obilježio trpljenjima i križevima, preko kojih su se očistili, i naučili ljubiti Boga iznad svega. Bog im je bio sve u svemu. Samo kroz križ učimo odbaciti sve nevažno, i prionuti uz Onoga čija Ljubav je iznad svega. On je i Zaručnik, i Gospodin, i Spasitelj i Otkupitelj. To nas nevolje uče. Odbaciti krive izbore i prionuti uz jedini važan Izbor.

Znamo:

kad se očituje, bit ćemo njemu slični

jer vidjet ćemo ga kao što jest.

I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se

kao što je on čist.”

Sv. Ivan nas poučava veoma važnim stvarima kroz ovu Riječ. Jednoga dana kada završi ovaj zemaljski život sresti ćemo se licem u lice s Isusom. Vidjeti ćemo Boga potpuno kakav je u svojoj biti. Tada će doći naplata svega, dobrih djela i loših, vjerovanje u Boga ili ismijavanje Njega, sve će biti razotkriveno. Sada nosimo mnogo lica, ali pred Trojstvenim Bogom više neće biti skrivanja. Ukoliko smo dopustili da nas kroz ove nevolje Krist očisti od svih nečistoća, i da nas Njegova Ljubav potpuno preobrazi, susret s Njime biti će kao susret s najboljim prijateljem.

Blago ožalošćenima:

oni će se utješiti!

Blago krotkima:

oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti:

oni će se nasititi!

Kako nas je župnik Damir poučio, blaženstva o kojima čitamo u današnjem evanđelju, upućena su svima nama. Pisana su za sve nas, koje muče razne nevolje u životu, od bolesti do siromaštva, teških odnosa u obitelji ili neuspjeha u društvu, sva trpljenja koja nosimo kroz život zastaju pred riječima iz Blaženstva. Odgovor je – pouzdanje u Boga! Na zlo odgovoriti dobrim, ne zlim. Donijeti odluku biti drugačiji, biti sveti, biti original u ovome svijetu, koji ionako nudi mnogo lažnih lica.

Župnik je u svojoj propovijedi dalje nastavio da je “svetost odgovor na Božji poziv. Biti svet znači biti sretan. Svi sveci su u jednom trenutku upoznali Božju Ljubav i slijedili je. Sveci su osobe koje su ozbiljno shvatile Božji poziv.”

Današnji dan nas poziva na ovu originalnost. Radikalnost u ljubavi i milosrđu. Svakako je to put koji će zahtijevati mnogo odricanja, ali i put koji vodi u novu i nikada otkrivenu slobodu. Sveci su otkrili tu slobodu i zaljubili se u nju. Odgovoriti na Božji poziv, znači zaista – biti slobodan.

Krenimo!

I da… ako ste bili znatiželjni. Moja svetica sa početka priče (jedna od mnogih) zove se, odnosno ja sam je zvala teta Olga. Živjela je u Vodnjanu, i bila skoro moja susjeda. Prešla je sa ovoga svijeta u vječni život. Ali na zemlji, krasile su je jednostavnost i poniznost. Jednom prilikom mi je otkrila nakon sv. Mise da je taj dan za nju poseban. I zaista na licu joj se očitovala velika radost. Kada sam je upitala – “Zbog čega?” – odgovorila mi je da je taj dan bilo 70 godina od njezine Prve Pričesti. Svake godine ga je obilježavala na poseban način zahvalom u sv. Misi. Svake godine, preko 70 godina! Do njezine smrti bilo je i više obljetnica.

Eh, to je prava svetica! Moja svetica! A koja je vaša?

tekst: Kerin Šafarić


AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL –  Podržite nas donacijom za kavu  🙂
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL –  Podržite nas donacijom za kavu  🙂
Exit mobile version