Jedini život koji vrijedi živjeti jest onaj po Bogu i s Bogom. Živjeti u skladu s Božjom voljom.

To nam pokazuje i svetica čiji smo blagdan jučer proslavili, a kojoj smo danas tradicionalno hodočastili u baziliku Sv. Foške u Batvačima, pokraj Vodnjana. Naime, tradicija je da se, kao i svake godine, održi hodočašće sv. Foški prvu nedjelju nakon 13. veljače, odnosno nakon njezina blagdana. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je naš župnik, vlč. Marijan Jelenić.
Papa Pavao VI., veliki svjedok Evanđelja, u svojoj enciklici Evangelii Nuntiandi (o evangelizaciji u suvremenom svijetu) napisao je: „Današnji čovjek radije sluša svjedoke negoli učitelje – ili ako sluša učitelje sluša ih zato što su svjedoci.“
Današnja svetica upravo je to i bila – SVJEDOK BOŽJE LJUBAVI I BEZUVJETNOG DAVANJA.
Ali, tko je bila sv. Foška?
Foška (Foška = crnomanjasta, crnka) je bila djevojka koja je živjela u jednoj bogatoj rimskoj plemićkoj obitelji. Rođena je u Ravenni 235.godine nakon Krista, što znači prije nešto više od 1700 godina. U to doba kršćanstvo je u Rimu bilo zabranjeno, a kršćani proganjani, zatvarani i mučeni pa čak i ubijani. Rimljani su štovali mnoga božanstva, koja su uglavnom preuzeli od Grka.Oko jedanaeste ili dvanaeste godine Fošku je zanimalo mnogo životnih pitanja, a bogatstvo i obilje je nisu ispunjavali. S vremenom se preko svojih vršnjaka upoznala sa kršćanstvom, te tu otkrila sebe odnosno odlučila živjeti prema Kristovim načelima pa se zato i krstila. Kada je za to saznao njen otac sve je poduzeo da je odvrati od kršćanstva ali nije uspio. Naime rimski otac (pater familias) imao je gotovo neograničenu moć, čak i nad životom članova svoje obitelji (patria potestas), što znači da je čak mogao i ubiti vlastito dijete,a da nikome za to ne odgovara pa se tako Foškin otac odlučio javno osvetiti svojoj kćeri odreknuvši je se, te je optuživši kao kršćanku tadašnjim vlastima. Tada je bila prepuštena na milost i nemilost krvnicima, koji su na mučenicima usavršavali metode mučenja, a kada im je i to dosadilo odrubili su joj glavu i to 13.veljače 250 g. kada je imala 15 godina. Takvu hrabre djevojke svijet se sjeća još i danas.
Njezina hrabrost i odvažnost ići Kristovim stopama, može nam i mora biti putokaz u našim vlastitim životnim križevima i patnjama, te nadasve u našoj svakodnevnici. Koja je to bila hrabrost dati život za Krista sa samo 15 godina! Sigurno je to i poziv roditeljima da se sa pouzdanjem utječu ovoj velikoj svetici u zagovor za svoju djecu.
Ali ona nije samo to bila, njoj se možemo uteći u svim našim potrebama, osobito u našim bolestima.
Sveta Foška je i zaštitnica protiv glavobolje, artritisa, reumatizma, depresije i zaštitnica mladih. Mnoga se fizička, duševna i duhovna ozdravljenja događaju po njezinom zagovoru, što nam mnogi svjedoče. Prvi zapis o ozdravljenju potječe iz 1681. godine, a zapisao ga je biskup Giacomo Tommasini. Biskupovo svjedočanstvo potvrđuje i narodna predaja.
Zahvaljujemo svima koji su svojim molitvama i hodošašćima, te djelima, učinili da ova svetica, postane prepoznatljivo mjesto hodočašća, ne samo kod nas, nego i u cijelom svijetu. Velikim poticaj da njegujemo i sačuvamo sakralnu i duhovnu baštinu u našim krajevima.
Danas, svi zajedno za sve naše bolesti i probleme, možemo se uteći i sv. Foški svojim riječima, ali i ovom molitvom:
“Svemogući milosrdni Bože, stavio si pred naše lice lik sv. Foške. Ona koja je tako ljubila Tvoga Sina, da je dala i svoj vlastiti život, kao svjedočanstvo vjere u Tebe. Hvala ti Oče, što nas nikada ne napuštaš i uvijek si s nama u svakoj našoj nevolji i potrebama. Predajemo ti sve naše križeve, sve naše bolesti i problema sa kojima Ti danas dolazimo (ovdje možemo nabrojati naše nakane molitve). Molimo Te po Tvojoj milosrdnoj ljubavi, zagovoru Blažene Djevice Marije, te osobitom zagovoru Sv. Foške za milost potpunog ozdravljenja, duha, duše i tijela, kao i za pomoć u nakanama koje smo Ti danas prinijeli. Hvala Ti Oče, na Tvoj velikoj ljubavi za mene. Hvala Ti što me voliš. Sv. Foška, moli za nas i sve mlade koji nas okružuju. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.”
Tekst: Kerin Šafarić
Foto: Tajana Kovačić