Sjedam na vlak za tko zna gdje, u ruci karta za nepovrat, u duši želja da na putu tom sretnem tebe, da zajedno otputujemo daleko od svega što nas razdvaja i nesretnima čini, daleko od ljudi zlih, daleko od očiju nepoželjnih…
Sjedam na vlak sa kartom za nepovrat, sa nadom u bolje sutra ali i strahom da na putu tom ipak te neću sresti, da opet će se želje sve smesti, da ostat će samo tuga velika i želja neostvarena… Sjedam na vlak za tko zna gdje i tko zna kad sa kartom za nepovrat…
@utor: Dušica U. M.