Razlog postojanja divljih odlagališta su stare loše navike ljudi, neosviještenost o posljedicama po okoliš i zdravlje, bahatost privatnih poduzetnika koji izbjegavaju platiti trošak zbrinjavanja otpada koji stvaraju, nepostojanje mogućnosti za odgovorno odlaganje otpada za građane (primjerice reciklažnih dvorišta/lokacija za privremeno odlaganje otpada), inertnost lokalne uprave koja ne prepoznaje zagađenje okoliša otpadom kao prioritetni problem, iako on to nedvojbeno u većini općina jest, i nedovoljan pritisak države putem inspekcijskih službi.
Zelene i ekološki osviještene udruge zato već godinama zagovaraju otvaranje malih reciklažnih dvorišta/lokacija za privremeno odlaganje otpada gdje bi građani mogli dovesti otpad koji imaju u kućanstvu, poput starog štednjaka, hladnjaka, kućanskih aparata, namještaja, starih akumulatora, baterija i sl. umjesto da ih odbace u šumu, potok, more ili drugdje.
Općine najčešće problem divljih odlagališta rješavaju njihovim zatrpavanjem zemljom, da više ne bi bila uočljiva. Takvo skrivanje problema obično zovu “sanacijom”. Razni otpad se također odlaže i u krške jame u koje se baca komunalni otpad, leševi uginule stoke i klaonički otpad, prazne tankovi septičkih jama i dr.
Sustavna edukacija stanovništva o važnosti i mogućnostima odgovornog odlaganja otpada gotovo se uopće ne provodi.
Kao argument za potpunu neaktivnost u stvaranju boljih uvjeta odlaganja otpada i edukaciji stanovnika, općine uvijek navode nedostatak financijskih sredstava. Međutim, izgradnja malih reciklažnih dvorišta nije financijski zahtjevna i to nipošto ne može služiti kao opravdanje. Nažalost, otpor lokalnih uprava prema ulaganju vremena i volje za realizaciju tog jedinog logičnog rješenja ipak je do sada bio veći od razumijevanja štete od trajnog zagađenja tla i vode i štetnog utjecaja na zdravlje ljudi.
ODVOJENO SAKUPLJANJE OTPADA
Prioritetni zadatak i najviši cilj u hijerarhiji mudrog gospodarenja otpadom je – smanjivanje količine otpada koji nastaje. Taj se cilj ne može ostvariti naplatom odvoza po m2 . Tamo gdje se naplaćuje po količini proizvedenog otpada, u onim područjima gdje je to moguće organizirati, svi su motiviraniji da ga odvojeno sakupljaju, povećane su količine recikliranog otpada i smanjene količine koje završavaju na odlagalištima.
Slična je situacija i kod naplate poduzećima, odnosno, ni za poslovne korisnike ne postoje razrađeni kriteriji koji bi poticali što manje stvaranje otpada i odvojeno sakupljanje korisnih sirovina umjesto bacanja svega zajedno u “crnu vreću” koja završava na odlagalištu.
Vodnjanski đir
AKO VAM SE SVIDIO NAŠ PORTAL – Podržite nas donacijom za kavu 🙂
