260 godina od polaganja kamena temeljca za župnu crkvu Sv. Blaža

Ove godine slavimo 260 godina od polaganja kamena temeljca za župnu crkvu Sv. Blaža i 190 godina od posvete crkve

Na tlu je današnje crkve bila romanička bazilika iz XII. st. Kako je bila na neravnom terenu, dobila je velike pukotine, pa je pulski biskup Andrea Balbi, iz straha za puk, crkvu 11.1.1757. udario interdiktom, zabranom bogoslužja u crkvi, I bogoslužje je prenijeto u crkvu Gospe Karmelske koja je bila izgrađena jedva dvadesetak godina ranije. Stara je crkva demolirana 1760.

Nakon žučljivih rasprava kako popraviti župnu crkvu, a tada nema cementa, odlučeno je na istoj lokaciji zidati novu. Financijska je konstrukcija bila 13.000 zlatnih dukata. Općina nije mogla u takav trošak bez odobrenja Senata u dužda u Veneciji. Vodnjan je tada znamenito mjesto u Istri, sa oko 5000 stanovnika. A Pula je, nakon kuga, bila opustjeli grad tek sa manje od 200 žitelja.

Dužd je Franciscus Lauredanus 3. rujna 1761. Vodnjanskom gradonačelniku Antoniu Pizzomani dozvolio gradnju. Kamen temeljac je postavljen 15. veljače 1761. Crkva je građena prema uzoru na katedralu Svetog Petra u Kaštelu u Veneciji. Tako je Vodnjan još jednom pokazao svoju privrženost Veneciji………. Radove je vodio arhitekta Dongetti iz Pirana.

Gradnja je trajala 40 godina, od 1761. i pod krov je stavljena 1800. godine kako je i uklesano na prozorskom pragu prvom sa lijeve strane, veličine 56,20×31,60 – 1777m2, najveća crkva u Hrvatskoj.

Takva su se sredstva skupljala teško. Glavari su se obitelji obavezali da će 10 godina za gradnju crkve izdvajati desetinu svih proizvoda. Trebalo je darove u nature skladištiti i prodavati. Svih 29 bratovština, stavilo je na raspolaganje svu njihovu vjekovnu ušteđevinu. Kako sva ta sredstva nisu bila dovoljna, onda je Odbor za gradnju crkve, još daljnjih deset godina stavio desetinu na ulje i vino. Sve su radove, vađenje kamenja, pijesak, prijevoz, posluživanje zidara Vodnjanci dali dobrovoljnim radom. Tada nema državnih subvencija, i ova je velebna i najveća crkva u Istri ujedino i spomenik narodnog jedinstva i sloge, i iznad svega izuzetne vjere. Tko bi danas sagradio takvu crkvu?

Tada je trebalo crkvu opremiti. Postaviti pod, koji je umjetničko djelo sa više detalja, koji su, nažalost nevidljivi, jer su svi rađeni iz istobojnog kamena. Ali je talijanski povjesničar umjetnosti Vittorio Sgarbi koji je posjetio našu crkvu rekao: ”Provo i brividi.” Prolaze me trnci. Pogledajte koliko je puta čovjek udarao čekićem da bi napravio ovakav pod! Ni za živu glavu nemojte pod izmijeniti.”

Prije nego što je crkva bila opremljena I oltarima, 1805. Francuzi su okupirali naše krajeve. Kako je Vodnjan bio glavni grad (južne) Istre, Francuzi su se smjestili u Vodnjanu. U Župnu su crkvu stavili konje i sijeno i ostali su u crkvi do odlaska 1815. Ukinuli su samostan konventualaca u crkvi Svete Marije Traversa, a u kapucinskom su samostanu Svetog Josipa, izgrađenog tek 60-tak godina ranije, utemeljili Mornaričku bolnicu. I to je bila prva bolnica u Istri. U pučkoj tradiciji je ostala predaja da je župnik dr. Giovanni Tromba bio toliko žalostan te zbog profanasije župne crkve, i nakon odlaska Francuza okrenuo sve podne ploče u crkvi.

Francuzi su Istru napustili 1815. nakon mira u Požunu, kada istra dolazi u Austrougarsku monarhiju. Godine 1817. župnik Cristoforo Forlani ide u Veneciju nabaviti mramorne oltare za crkvu. Čudimo se kako je to uopće plaćeno? To se prigodom župnik Forlani sreo sa ak. slikarom Gaetanom Gresloreom koji će uskoro, već slijedeće 1818., ovamo donijeti relikvije i više umjetničkih djela, jer su 1810. Francuzi ušli u Veneciju i tamo od 200 crkava, bili već profanirali 120.

Moramo spomenuti da je prvi oltar “Krštenja Isusova” financirala udovica Maria Tonighelli, a drugi oltar s lijeva 1935. vodnjanski liječnik dr. Jacob Bembo u koji su umetnute relikvije Svetog Fortunata iz Rimskih katakombi, dar tadašnjeg Pape Vodnjanu.

Trebalo je još izgraditi i zvonik. Temeljac je postavljen 1815. prigodom posjeta cara Josipa I. Vodnjanu. To je zapisano na kamenoj ploči iznad ulaza u zvonik. Natpis je jedva čitljiv, ali je spašen i glasi: GODINE U KOJOJ JE EUROPI MIR PODARIO NEPOBJEDIVI CAR FRANJO I., VELIKOM POBOŽNOŠĆU VODNJANACA, OD TEMELJA JE PODIGNUT OVAJ ZVONIK 1815. Zvonik je tada podignut samo do ležišta zvona i završavao je na četiri vode. Gornji piramidalni dio, visok 25m zidan je 1882. i 1883. Prvi složeniji i skuplji nacrt je modificirao župnik iz Bala Paolo Deperis, koji je projektirao i sazidao župnu crkvu u Balama.

Nova se crkva posvećuje. Nakon stavljanja pod krov crkva nije bila posvećena, jer nije bila dovršena. A onda su je okupirali i profanirali Francuzi. Crkvu je nakon toga trebalo obnoviti, pa je posveta upriličena tek 4.rujna 1831. kako je sačuvan izvorni dokumenat. Posvetio ju je porečko pulski biskup mons. Antonius Peteani uz nazočnost kaptola svećenstva i velikog mnoštva ljudi, kad je još vjerojatno crkva imala drvene oltare iz prijašnje crkve koji su vjerojatno zbog više stoljeća bili truli.

Posveta crkve

Nova se crkva posvećuje i time postaje ekskluzivno, sveto mjesto, za razliku od onoga što je prošle godine izjavio jedan općinsku službenik u Zadru kad su stranci ušli sa psima u crkvu “da je crkva javno mjesto.” Svojevrsni se skandal širio Hrvatskom i zbog Vodnjana, kad smo zbog golotinje od crkve udaljili tisuće posjetnika, dok nismo, poput drugih crkava u svijetu vezane uz turizam, uveli pokrivala. Mi imamo i danas problema sa ljudima koji unose kućne ljubimce, koji piju i ponašaju se kao u svakom drugom profanom objektu.

Crkva se posvećuje pomazanjem kao i dijete na krštenju, krizmi, ili svećenik na svećeničkom ređenju. Pomazuje se na četiri, šest ili dvanaest mjesta. Četiri u symbol evanđelista, šest simbol šest molitvenih Časova koji mole svećenici i redovnici, dvanaest simbol apostola. Molitva u Crkvi ne prestaje nikada. A to je ujedno klanjanje, zahvaljivanje Bogu, borba protiv zla i prepuštanje Božjem vodstvu. Pomazuje li se crkva sa 12 križeva, onda je to simbol apostola koji grade živu Crkvu, ne od kamenja nego od živih ljudi, tako da je crkva neki vid utjelovljenja župske zajednice koja traje vjekovima, ovdje od 400. godine. Možemo reći da slavimo i 1600. godišnjicu župe Vodnjana, koja se selila sa zapada, od Betige, istočno u Guran i konačno se smjestila ovdje u 1212. godini i ovo je ujedno 809. rođendan župe Vodnjan u ovom sjedištu.

Slavimo te dvije važne obljetnice, odajući poštovanje ljudima koji su to izgradili.

Svete Mise biti će na Blagdan Sv. Blaža u 8.30, 9.45, 11 i 17 sati.

 

Župni ured sv. Blaža